Home Svaštara SJEĆANJE NA SREBRENIČKOG BABU MUNIBA, OCA ČETVORICE UBIJENIH SINOVA: IZDRŽAO JE SVE...

SJEĆANJE NA SREBRENIČKOG BABU MUNIBA, OCA ČETVORICE UBIJENIH SINOVA: IZDRŽAO JE SVE ŠTO ČOVJEK MOŽE IZDRŽATI

182
SHARE

četvorice ubijenih sinova u genocidu u Srebrenici, preživio je i izdržao sve što čovjek na ovom svijetu može izdržati. Okružen nepravdom, bolom i ljudskom zlobom, dedo Munib se objesio 23. aprila 2010. godine u kladanjskoj džamiji, na sveti muslimanski dan petak.

Tako je, dedo Munib otišao na drugi, bolji svijet. Na ovom je sve već preživio, i bol, i patnju, i najveću ljudsku zlobu, preživio je i ukop sinova Nedžada, Mensura, Mustafe i Redžepa i supruge koji su ubijeni jula 1995. godine u Srebrenici.
Niko na ovom svijetu ga nije razumio, pa je često razgovarao sam sa sobom, ili bi uglavnom prešutio riječi, a imao je puno toga da kaže. Kada je izrazgovarao sam sa sobom odlučio je na drugi svijet otići iz božije kuće…

Zoran Žmirić, hrvatski pisac 2016. godine posvetio mu je pjesmu…

Srebrenički babo Munib

šutjeli smo dok je Munib pričao

kad bi ljudi vidjeli

kako Munib Muminović

glavinja po Srebrenici

i razgovara sam sa sobom

upitali bi ga:

brko, je l’ se ti to moliš

ili razgovaraš s nekim?

ili te nešto boli?

na to bi se Munib zaustavio

pa se osvrnuo oko sebe tražeći riječi

koje je više puta progutao negoli izgovorio

brizuo bi u plač i prokašljao:

bole me Nedžad, Mensur, Mustafa i Redžep.

i tu bi svaki razgovor završio

jer ljudi nisu znali što bi više rekli
jednom su ga

na godišnjicu srebreničkog genocida

za tv upitali

od kud on jedini muškarac

među srebreničkim majkama

rekao je:

zar oca ne boli isto kao i majku?

svi su odšutjeli munibovo pitanje

jer među svima koji su ga čuli

nije bilo čovjeka

koji je odjednom sahranio četiri sina

možda bi Munibu bilo lakše

da ih je i on mogao sahraniti

no kosti njegove djece

ostale su rasute po bosanskim gudurama

a njemu je ostalo samo

da gaca po ulicama

kao pokisao golubi da se moli

ili da razgovara sa sobom

ili s mrtvim sinovima

praveći se da ga ništa ne boli

na koncu je Munib Muminović izdržao

sve što čovjek može izdržati

izrazgovarao je sa sobom

sve što je mislioda si je imao reći

potom je otišao u Kladanj

u džamiju

i tamo se objesio

kad čovjek odluči skončati u božjoj kući

znaš da je tu nešto jako pogrešno

kao što je pogrešno to

što čovjek u jednom danu

mora ostati bez četvero djece

kao što je pogrešno to

što nitko u Srebrenici ne zna

s kim je Munib razgovarao šepesajući ulicama

pogrešno

kao što je pogrešno to

što nitko u Srebrenici ne zna

o čemu rahmetli Munib danas razgovara

s rahmetli mu sinovima

pogrešnije od toga da si čovjek oduzme život

odustajući od boga koji kaže

da nema pogrešnije stvari

od oduzimanja vlastitog života

nad time čovjek može samo zašutjeti