Home Vijesti Bišćani o migrantima: Navikli smo se, manje je problema, ali se i...

Bišćani o migrantima: Navikli smo se, manje je problema, ali se i dalje pitamo “što baš kod nas”

68
SHARE

Desetine hiljada migranata koji su “zapeli” u Bihaću na svom putu ka Evropskoj uniji smješteno je u četiri kampa, a mještani Bihaća i Vučjaka su kazali kako su već navikli na njih te da u posljednje vrijeme ne prave probleme.
Ekipa portala Klix.ba posjetila je migrantski kamp Vučjak kod Bihaća. Dok jedni u Vučjaku provedu tek noć i nastave put ka Hrvatskoj, drugi tu borave duže vrijeme dok se ne okrijepe nakon neuspjelog pokušaja i torture koju uglavnom od granične policije Republike Hrvatske osjete na svojim leđima.

Samo nekoliko desetina metara od ulaza u kamp Vučjak gdje je smješteno blizu 350 migranata živi Ankica Uskok. Zatekli smo je dok je radila oko svoje kuće ispred koje svakodnevno prolaze migranti.

“Ništa nije problem. Možda je mali problem što uništavaju žicu pa ne ulaze na glavni ulaz, već idu okolo kroz šumu. Mole da im se napune mobiteli, uzmu voćke, ali s njima nemam problema koliko s policijom MUP-a USK. Luđački svakodnevno voze ovom dionicom kao da je reli staza. Prozor ne mogu imati otvoren jer tolikom brzinom se vozi da dignu prašinu i nije ih briga”, kaže Uskok.

Ističe kako su ih mještani Vučjaka jedne prilike zaustavili i zatražili od njih da sporije voze, ali da nema nikakve koristi.

“Ovdje sam rođena, svi su mi ovdje odrasli, a moja djeca ne mogu ovdje doći, ne zbog migranata, već što se ne može disati od silne prašine uzrokovane automobilima. Izgubili smo naš lijepi Vučjak. Ovo je bila oaza mira, ljudi su dolazili ovdje nakon liječenja. Koliko će ovo ovdje ostati ne znam. Mi mještani smo govorili da ne mogu ove ljude smjestiti na deponiju, neka oni koji su to odlučili svoje dijete stave na deponiju…”, dodaje Uskok.

Njen komšija Ante Blagović je kazao kako su smještajem migranata na deponiju napravili veliki problem te da se postavlja pitanje šta kada se svi zatruju.

“Šta će onda kada se zatruju i voda i Bihać i kada se bolest proširi širom grada? Ovo je sramno. Ko je uzeo novac i ovdje otvorio kamp, ja bih ga doveo u ove uslove i ostavio samo da 24 sata odspava”, kaže Blagović.

Istakao je da to nije toliko do lokalne gradske uprave i gradonačelnika, ali da je problem mnogo većih struktura koje su iznad lokalne uprave. Na pitanje da li im smetaju migranti, kazao je da ne i da bi im i sam ponudio pomoćni objekt za noćenje i obroke.

“Nemamo nikakvih problema s njima. Momci su toliko ljubazni i super. Jučer ih je policija pratila, njih 70, svaki drugi je pozdravio. Bilo bi grdno nešto izjaviti protiv tih ljudi, a naši automobilima ovdje voze reli vožnju. Da sutra treba nekoga smjestiti, ja bih mu dao svoj pomoćni objekt, obrok, ima i mokri čvor. Neka prenoći, jede i ide dalje”, izjavio je naš sagovornik te dodao da su oni gladni.

Međutim, na kraju postavlja pitanje ko ih je poslao i zašto ih se nagomilava u Bihaću?

Migranata u centru Bihaća više nema toliko, složni su građani s kojima smo razgovarali na obalama Une. Osim gužvi na šalterima banaka gdje dižu novac, njihova koncentracija u gradu nije toliko primjetna. Rezultat je to akcije koja je dogovorena u maju ove godine kako bi turistička sezona u Bihaću protekla što urednije.

“Prošle godine sam vozio čamac i bilo ih je mnogo. Navikli smo na njih. Sada je drugačija situacija, smješteni su u izbjegličke kampove i manje ih je u gradu. Međutim, oni bježe, policija ih ganja, ali bježe jer u gradu imaju sve. Trebaju im banke, supermarketi, a toga nemaju u kampovima. Ali, opet, nema ih na ulici koliko ih je bilo”, kaže Kišmić za Klix.ba koji svakodnevno vozi svoj električni čamac rijekom Unom.

Naglasio je da migrantska kriza u Bihaću jeste problem koji se vuče kroz deset zemalja, ali da nema problema s njima.

“Prošle godine kada ih je bilo do hiljadu u ovom parku na Uni nikada nije bilo problema. Vozio sam ih u čamcu, a u svakom narodu imate alkoholičare i narkomane, pa i među nama”, dodaje Kišmić.

Kod velikog parka gdje se nekada okupljalo stotine migranata, i tada, a i danas, suvenire prodaje Azra Salihagić.

“Nemamo nikakvih problema. Kako dođu, tako prođu i nastave dalje. Prije ih je bilo više, ali nije bilo problema. Ove godine ih je manje. Samo se pitamo što su svi kod nas? Imaju granice i u Republici Srpskoj, zašto su samo kod nas?”, izjavila je Salihagić.

Problem je nastao, svi očekuju da će se riješiti za pet godina, kako su im obećali.

“Uvjeti u Vučjaku su nula, to nije za ljude uopće. Bit će manje migranata tokom ljeta zbog turizma, ali u jesen će ih ponovo biti dosta na ulicama”, kaže Salihagić.

Na obalama Une smo zatekli nekoliko desetina migranata uglavnom s torbama na leđima, u grupama, spremnih da u večernjim satima pokušaju napustiti BiH. Nisu bili raspoloženi za fotografiranje i izjave, a s njima problema nemaju ni ugostitelji.

Migranti u Bihaću ostavljaju novac. Svakodnevno kupuju namirnice u supermarketima, odjeću u radnjama, a gužve u jutarnjim satima širom banaka su, kako kažu naši sagovornici, svakodnevnica. Iako je situacija dosta mirnija nego što je bila, građani Bihaća se nadaju da će ovakvo stanje potrajati.

Međutim, brojni su ogorčeni i nezainteresovanošću nadležnih koji su premještanje migranata na Vučjak uradili samo zbog pritiska.

“Da su uradili svoj dio posla, zaštitili povratak migranata u kamp Bira, da nisu dozvolili kretanje slobodno po centru Bihaća, posebno u kasne sate ne bi se dogodile nesreće. Tužno je šta se dešava, koliko ih je smrtno stradalo u Bihaću u posljednjih nekoliko mjeseci prelascima preko Pljesavice, utapanja u Uni, u zapaljenim objektima, ubodima nožem pa sada i udarom voza. Zamislite koliko njih pogine od početne tačke do EU”, napisao nam je građanin Bihaća.

Vlast u Krajini dobila je četiri miliona KM za migrante, oni tim novcem žele praviti policijsku stanicu, a u isto vrijeme Crveni križ Bihaća se finansira od donacija za hranu migrantima.