Home Vijesti KANADSKI VOJNIK SE SUSREO S DJEČAKOM IZ BIH KOJEM JE SPASIO ŽIVOT...

KANADSKI VOJNIK SE SUSREO S DJEČAKOM IZ BIH KOJEM JE SPASIO ŽIVOT PRIJE 20 GODINA

326
SHARE

Kanadski vojnik John McDougall je, u proteklih dvadeset godina, često razmišljao o jednom dječaku u Bosni i Hercegovini kojeg je pronašao kako leži na tračnicama s opekotinama po tijelu izazvanim strujom
Ovog ljeta ga je ponovo sreo, nakon što je taj dječak, sada već odrastao muškarac, uspostavio kontakt sa njim putem interneta.

Asmir Ramić se javio McDouagallu, bivšem medicinskom tehničaru pri vojsci Kanade, što je dovelo do emotivnog susreta u jednom hotelu u Londonu.

“Nijednu riječ nismo progovorili”, rekao je 51-godišnji McDougall u intervjuu za CBC Radio. “Samo smo prišli jedan drugom i zagrlili se, grlili i grlili nekih pet minuta.”

McDougall je rekao da u svojoj 30-godišnjoj karijeri pri kanadskoj vojnoj službi nikada nije doživio ovako nešto.

“Kao i u svakoj drugoj vojnoj operaciji, kada napustite to mjesto očekujete da se nikada više nećete čuti ništa o tim ljudima”, rekao je McDougall.

Prvi susret između njih dvojice se desio 1997. godine za vrijeme McDougallove vojne službe u BiH pri NATO mirovnoj operaciji pod imenom ‘Palladium’.

McDougall je kao viši vojni medicinski tehničar bio baziran u Kulen Vakufu. Većina stanovništva u gradiću je tada već bila evakuisana, dok su mnoge kuće srušene.

Jednog dana je jedan dječak pokucao na vrata kuće gdje je McDougall bio baziran sa nekolicinom drugih vojnika. Uz prevodioca, dječak je objasnio vojnicima da se desila nesreća.

Ramić, kojem je tada bilo 14 godina, se igrao na krovu jednog voza i pri tome došao u dodir sa električnom žicom.

“Udario je glavom od žicu i pretrpio 30.000 volti struje, što ga je zbacilo sa krova voza”, McDougall je ispričao i objasnio da se Ramićeva noga zaglavila za ogradu pri padu.

Ramić je doživio opekotine i prsluk mu je eksplodirao od strujnog udara.

“Prišli smo tim putem i pronašli tog dječaka kako visi naopačke, perje je bilo prosuto svuda, i bio je u nesvjesnom stanju. Na licu i na rukama su mu se vidjele opekotine”, prisjetio se McDougall.

Vojnici su Ramića prevezli u bolnicu u Bihać. McDougall je mislio da neće preživjeti.

Dječak se oporavljao od opekotina prvog, drugog i trećeg stepena, mjesecima. Ramić se prisjetio kako je padao u nesvjest i budio se više puta u tom oklopnom vozilu na putu za bolnicu, ali se ne sjeća samog incidenta.

Rekao je da je veoma zahvalan McDougallu.

Ramićeva majka bi nakon toga često pozvala vojnike kod sebe na čaj ili baklavu. Asmir joj je ostao jedini sin nakon što je njegov stariji brat poginuo tokom rata.

“To se desilo godinu dana nakon što je prestao rat, kada me udarila struja, tako da možete zamisliti koju količinu šoka je doživjela moja majka kada je shvatila da sam i ja mogao poginuti”, rekao je Ramić.

“Ne bih bio živ, ne bih bio u braku i ne bih imao svoju djecu (…) Ja sam sretan čovjek, a da nije bilo Johna ne bih danas bio ovdje,” rekao je Ramić.

McDougall je često mislio o tom ‘mlađem bratu’ kojem je pomogao u Bosni, ali nikada nije mislio da će opet sresti sa njim. S vremena na vrijeme su kontaktirali pismima, ali prije šest godina, McDougall je vidio zahtjev za prijateljstvo na Facebooku – to je bio Ramić.

Ramić je tada već bio odrastao čovjek i oženjen, i zaposlen pri UN-u. Nikada nije zaboravio vojnika koji mu je spasio život. Počeli su da redovno razgovaraju i ponovo su se susreli u junu ove godine kada je Ramić, 36, počeo da radi kao učitelj u Londonu gdje je McDougall otišao na godišnji odmor.

“Koračao sam uzbuđeno kao majka koja očekuje da se porodi u lobiju tog hotela, čekajući da se on pojavi”, ispričao je McDougall.

Ramić je rekao da se nada da susretu sa McDougallovom porodicom u Edmontonu.

“Bio je veoma emotivan, dirljiv momenat”, rekao je Ramić. “Volio bih da sam mogao provesti više vremena sa njim, jer imamo toliko priča da podijelimo jedan s drugim.”

Taj susret je McDougallu također potvrdilo strast i pouzdanje koje je imao prema ulozi Kanade u mirovnom procesu u BiH.

“Postigao sam promjenu u životu jedne osobe sa tom misijom. To je dovoljno da mi održava motivaciju da nastavimo raditi ono što radimo, i da vjerujemo u ono što radimo”, rekao je – prenosi N1.