Home Vijesti Advokat Nedim Ademović: Kanton Sarajevo je slučaj koji urušava cijelu BiH

Advokat Nedim Ademović: Kanton Sarajevo je slučaj koji urušava cijelu BiH

163
SHARE

Ugledni sarajevski advokat Nedim Ademović u razgovoru za Klix.ba je sa pravne strane govorio o posljednjim dešavanjima na političkoj sceni Kantona Sarajevo te objasnio sve ono što je sedmicama nejasno građanima, ali i mnogim političkim akterima.

Ademović je dao svoj sud o pismu Valentina Inzka u vezi sa predsjedavajućom Skupštine KS, legimitetu nove većine, famoznom pečatu, sudskom postupku protiv Jasne Duraković, vitalnom nacionalnom interesu te uporedio djelovanje nove većine u Kantonu Sarajevo sa onim što radi lider SNSD-a na nivou države BiH.

Kako Vi tumačite odgovor visokog predstavnika OHR-a Valentina Inzka u vezi sa izborom predsjedavajućeg Skupštine KS, s obzirom da su se pojavila različita tumačenja?

Odgovor OHR-a nije, po mom mišljenju, obavezujući. To je stav OHR-a po jednom konkretnom pitanju. Na Skupštini Kantona Sarajevo je da ga ispoštuje ili ne. Međutim, ovo tumačenje OHR-a ima svoju snagu, prije svega, jer se tiče ustavnih propisa koje je OHR nametnuo 2002. godine. Samim tim, ako je ko meritoran da nam protumači šta se time htjelo uraditi, onda je to OHR. Stav je vrlo kategoričan, nema mjesta bilo kakvom tumačenju i govori jasno u prilog da je gospođa Danijela Kristić predsjedavajuća Skupštine KS.

Ko je, po Vašem mišljenju, legalan i legitiman predsjedavajući Skupštine KS – Danijela Kristić ili Mirza Čelik?

Ja snažno podržavam mišljenje OHR-a. Naime, te ustavne promjene iz 2002. godine su rezultat jedne demokratske borbe protiv etno-nacionalizma. To je bukvalno demokratska tekovina. Cilj je bio da se zaštite konstitutivni narodi u statusu faktičke manjine kako bi spriječili diskriminatornu vladavinu etničke većine. Znamo, vrlo dobro, da su zvanične srpske i hrvatske vlasti tog perioda pokazivale snažan otpor takvim reformama koje su inicirane odlukom Ustavnog suda BiH o ravnopravnosti konstitutivnih naroda. Srećom, bilo je neuspješno. Žao bi mi bilo da se sada ta tekovina borbe protiv etničke diskriminacije uruši, i to baš u Sarajevu.

Ustav Federacije BiH jasno propisuje, a što je podržano i sudskom praksom, da je izbor predsjedavajućeg i njegovih zamjenika Skupštine, stvar dogovora klubova naroda. Prema tome, bez obzira što Klub bošnjačkog naroda izabere svog predstavnika, a većina u Skupštini ga potvrdi, on ne može postati predsjedavajući Skupštine dok se klubovi ne dogovore između sebe koju ulogu će imati taj član.
Prema tome, gospodin Čelik, kada bude potvrđen kao predstavnik ispred Kluba Bošnjaka u Kolegiju Skupštine, mora sjesti sa svojim kolegama i dogovoriti se o raspodjeli tih funkcija.

To je upravo taj segment konsocijativno-konsenzualne demokratije koji traži dogovor i kompromis naroda u BiH. Nema nametanja odluka od strane većine. To se želi postići u cijeloj BiH, na razini svih vlasti, i to faktički, a ne formalno. Jer, to je borba za Bosnu i Hercegovinu.

Vi ste, kao advokat, branili slične slučajeve?

Da. Poznat je slučaj iz 2012. godine kada smo pred Ustavnim sudom dokazali da je smjena tadašnjeg predsjedavajućeg i njegovog zamjenika, gospodina Denisa Zvizdića i gospodina Stanka Primorca, u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH bila neustavna. Bila je slična situacija kao sada u Kantonu Sarajevo, jer je nova politička većina nezakonito i neustavno izvršila smjenu rukovodstva. Zašto je bitan taj slučaj? Nije bilo sporno da će nova većina ponovo smijeniti gospodu Zvizdića i Primorca, međutim, naknadno su ispoštovane ustavne i poslovničke procedure. Tako je odbranjena pravna država.

Je li ugrožen vitalni nacionalni interes Hrvata u Kantonu Sarajevo?

Naravno da je ugrožen. Jer, ako se jednom narodu garantuje ustavno procesno pravo da se s drugim narodima dogovara o tome ko će biti predsjedavajući, a ko zamjenici, pa ga onda zaobiđete u tome, tom narodu je oduzeto sredstvo ustavnog djelovanja. To su već abecede zaštite ustavnog života u BiH. To više nije upitno. U ovom slučaju, ne samo da je ugroženo, već je i rezultat jednog sveopćeg neustavnog i antiposlovničkog djelovanja u nizu.

Da li je nova većina (SDA, SBB, DF i BOSS) na legalan način održala sjednicu uoči Nove godine koju Četvorka naziva nelegalnom?

Odgovor je jasan. Čim je predsjedavajući izabran protivno procedurama, zaobilazeći jedan cijeli pravni institut, po mom mišljenju, takve aktivnosti su pravno ništave. Sjednicu, u principu, saziva isključivo predsjedavajući Skupštine koji mora biti legalan, naravno. Ako sjednicu sazove osoba koja nije predsjedavajući, naravno, čak i da se održi, takva sjednica je, također, ništavna.

Da li SDA, SBB, DF i BOSS, kao većina, imaju pravo na pečat ili ga još uvijek traže protuzakonito?

O pečatu, po Poslovniku, stara se sekretar i čuva ga. Međutim, o poštivanju načela i odredbi Poslovnika, uključujući i one o pečatu, stara se predsjedavajući Skupštine. Prema tome, jasno je da predsjedavajući, na kraju, ako procijeni, radi zaštite zakonitosti rada, može preduzeti i u tom smislu mjere koje su potrebne. Međutim, ne treba trošiti energiju oko toga gdje je pečat. Svi zastupnici imaju pozitivnu ustavnu obavezu da ulože maksimalan napor da Skupština radi na zakonit način, uključujući sve njene organe, da se problemi riješe i zakonodavni život vrati u okvire ustava i zakona. Priča o pečatu je manje bitna.

Kako komentarišete “prijetnje” sudskim postupkom iz Saveza za bolju budućnost (SBB) profesorici Jasni Duraković, nakon što je odlučila napustiti stranku?

Godinama nisam vjerovao da bi se političke stranke upustile u takve stvari, ugovarale odštete, tražile mjenice od svojih članova na funkcijama za slučaj tzv. političkog neposluha. Na kraju se, ipak, ispostavilo da je to prisutna praksa. Apsolutno sam konsterniran da je to nekome moglo pasti na pamet, jer je to do te mjere neustavno i nezakonito da bi moglo vući odgovornost i druge prirode. Politički ucjenjivati jednog ministra ili nosioca zakonodavne vlasti, ograničavati mu slobodni poslanički mandat, ugrožavati pravo na partijski izbor i slično je jedan od najžešćih akata na demokratsko političko djelovanje.

Vidite li izlaz iz ove krizne političke situacije u Kantonu Sarajevo i kako je upoređujete sa onim što se dešava u ostatku zemlje?

Slučaj Skupštine KS šalje odlične poruke za one koji ne vole Bosnu i Hercegovinu. Naime, svima je jasno da je kriza nastala kao odraz želje za vlašću u Kantonu sa najvećim budžetom. U pitanju je upravljanje nad milijardom maraka godišnje i nad glavnim gradom. Međutim, nemoralno je i neprihvatljivo, na nivou principa, optuživati člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika da, zaluđen etno-nacionalnim šovinizmom i populističkim klerikalizmom, neustavno slavi 9. januar, kršeći sve temelje i principe pravne i demokratske države i pluralnosti, a, istovremeno, raditi slične stvari u Kantonu Sarajevo.

Ignoriše se stav OHR-a, ignoriše se vitalni nacionalni interes jednog malog, ali, ipak, konstitutivnog i ravnopravnog naroda u Sarajevu, ignoriše se jasna sudska praksa Ustavnog suda, krši se Ustav, zakoni i poslovnik. Za mene, kao pravnika, ista je to stvar. Međutim, 9. januar nas brine, jer to drugi radi, a kriza u Kantonu nas ne boli jer su to “naši”. Upravo suprotno, umjesto ovakvih licemjernih pristupa, svi mi, koji volimo našu državu, upravo zbog njenih negatora, trebali bi davati primjer kako se poštuje ono što je napisano u ustavima i zakonima, i kako se brani pravna država. Borba za pravnu državu je borba za Bosnu i Hercegovinu. Na žalost, Kanton Sarajevo je slučaj koji urušava cijelu BiH.