Kako su zataškavana srpska zlodjela u Brčkom – “leševe zakopati a na njih posuti građevinski materijal od srušenih džamija”

Dana 29. septembra 1992. godine ratni načelnik vojnoobavještajnog organa Istočnobosanskog korpusa Vojske Republike Srpske, tadašnji kapetan I klase Simeun Čuturić šalje izvještaj Glavnom štabu VRS, u kojem se navode namjere i proces uništenja Bošnjaka i Hrvata tokom mjeseca maja i juna 1992. godine na prostoru Brčkog, kao i nastojanje prikrivanja ovih zlodjela.

U vandrednom izvještaju Čuturić navodi kako su “zbog izuzetno povećanog pritiska svjetske javnosti ‘na pretpostavljena događanja’ u periodu maj – juni u objektu zvanom ‘Luka’ Brčko, prikupljeni (su) sljedeći obavještajni podaci”:

Po uništenju oba mosta preko Save u Brčom događaji su počeli da gube kontrolu kako od strane civilnih vlasti tako i od strane tadašnje vojne komande koja u tom periodu nije zaživjela niti radila (onako kako bi u ratnim uslovima trebala da radi). U grad su nahrnuli raznorazni “patriotski” orjentisani pojedinici koji su pod izgovorom “odanog srpstva” ustvari vršili pljačke, silovanja i kao posljedicu toga ubistva bez opravdanog razloga. Osim tih grupa, koje su, uzgred, dolazile sa detaljno razrađenim planovima o pljačkanju koje su razrađivali prije polaska, takođe mislimo da su postojale grupe koje su dolazile i po zadatku, to jest koje su imale podršku tadašnjih vojnih i civilnih vlasti. Pri tome mislimo na rukovodstvo Bijeljine koje je u stvari i dovelo na samom početku rata oko 550 prikupljenih “boraca”. U svemu tome su prednjačili Mauzer i major Gavrilović sa Arkanovim pratiocima predvođenim Pejom i civilnim rukovodstvom Bijeljine. Ne treba osporiti njihovu iskrenu želju da se pomogne komšijama u Brčkom ali je nesporna i loša organizacija koja je dovela do toga da su se pojedinci oteli kontroli i počinili određena ubistva. U prvim danima kao i u mjesecu junu bilo je prisutno i djelovanje Radikala – četnika “Vojvode” Mirka Blagojevića koji je sa istomišljenikom iz Brčkog Miletom Gatarevićem – Bolerom bio aktivan na dijelovima Burića brda, Ciganluku i samom centru grada. O radu i akcijama postoji dokumentacija koju je pripremio i obradio Žika Ivanović – Crnogorac i mislimo da dio dokumentacije je u stanici bezbjednosti u Brčkom.

Ubistva su se događala ne samo u Luci, nego i u Srpskoj varoši gdje su po kazivanju popa Slavka, muslimanski i hrvatski živalj izvođeni i likvidirani pred kućama i u prisustvu svjedoka. Takve likvidacije su vršene nestručno i javno i bile su dostupne svima. Leševi su ostavljani da stoje po nekoliko dana dok ih komunalna služba ne bi pronašla i odvezla u jame koje su bile iskopane. Jedna jama se nalazi sa desne strane puta prema skretanju ka bescarinskoj zoni, a za druge se ne znaju potpuno tačni podaci. Po izjavi predsjednika opštine Ristanić Đorđa ubijeno je 300 ljudi. On se lično ne uzbuđuje zbog toga. Kada su određeni organi upozoravali da se nešto preduzme u smislu neoticanja podataka odgovarao je da ga to ne interesuje i da su daleko veće grobnice u Prijedoru. Leševi su zakopani a na to je posut građevinski materijal od srušenih džamija. Sa ovim događajima je pravovremeno bio upoznat komandant kasarne pukovnik Đurđević kao i štab korpusa da u smislu zaštite oticanja podataka treba nešto poduzeti. Dobijan je odgovor da je to stvar civilnih vlasti. Dakle, vojska je mislila da je to stvar civilnih vlasti, a civilnu vlast je imao Đorđe Ristanić koji se nije puno uzbuđivao, već se naprotiv javno hvalio. Ubrzo su tokovi krenuli drugačije gdje su svjetsku i evropsku javnost upoznali dva očevica, gdje od tog momenta počinje hajka vezana za taj događaj.

Određeni dio organa iz Vojske i SUP-a kao i Simo Radovanović (instruktor kapetana Dragana) predlagali su civilnoj vlasti da odrade kako treba taj dio posla u zaštiti od oticanja podataka. Predlozi su bili da u saradnji sa stručnim timom VMA (Vojnomedicinska akademija Beograd) da se prevezu leševi na bezbjedno mjesto kako je to vršeno i u Baranji i na ostalim ratištima na što je VMA pozitivno odgovorila. Smatramo da za ovu akciju još uvijek nije kasno i da istu treba izvesti što prije i u strogoj tajnosti, jer već duže vrijeme smo suočeni sa činjenicom da u našim redovima vrlo aktivno radi neprijateljska obavještajna služba koja bi mogla preventivno da spriječi ovu akciju.

Sljedeća akcija bi bila zvanično priznavanje pred svjetskom javnošću da je likvidiran određen broj muslimana i Hrvata za koje bi dokazali da su radili na etničkom čišćenju Srba iz ovih krajeva. Pri tome naglašavam da se za sva ta lica mora ustrojiti uredna i apsolutno ispravna dokumentacija koja bi se dala na uvid predstavnicima iz svijeta koji će bez sumnje u najskorije vrijeme posjetiti Brčko. Taj spisak uredne dokumentacije već nam je poznat i posjedujemo ga. Naredna faza bi bila javno suđenje dvojici do trojici ekstrema uz svu moguću pompu i prisustvo novinara iz cijelog svijeta.

Mislimo da je kranje vrijeme da se nešto poduzme u tom smislu, ako se već nije zakasnilo za navedene faze. U protivnom dozvolićemo, jer će mo biti natjerani, da nam Svijet kopa po našim djelima i da ih oni sude i osuđuju. Mislim da je vrijeme da ovom problemu priđemo profesionalno jer, bez sumnje je da su naša dijela daleko manja nego njihova, a naši grobovi su daleko manji nego njihovi.

Želim još napomenuti da u logoru poslije evakuacije zarobljeni su premješteni u Brezovo Polje, tu su bili i mnogi svjedoci onog što se događalo u Luci, među kojima i ekstremno nastrojeni Sudo, mislim inače odbojkaš i reprezentativac koji je jedno jutro uspio da pobjegne i prepliva rijeku Savu. Odmah sutradan po njegovom bijegu dao je izjavu za PTV, BBC i SKY TV. Posjedujemo podatke gdje su određeni Srbi, navodno pod plaštom saslušavanja, a za određenu sumu novca legalno puštali muslimane i Hrvate i na taj način širili priču o onome što su ovi vidjeli i doživjeli. Tako su tri zarobljenika ispričala događaje novinarima i isti su prenijeli u svjetskim listovima, pod naslovom “U paklu bosanske Posavine”. Posjedujemo kopiju tih novina i izjave tih zarobljenika.

Po pitanju bezbjednosti mislim da se POD HITNO moraju preduzeti konkretni koraci jer sadašnji sastav organa u 1. Posavskoj brigadi očito ne zadovoljava i trebalo bi poslati stručne organe bezbjednosti koji će, uz pomoć kapetana Damjanac Žarka konačno prekinuti odlazak obavještajnih podataka, kao i preduzeti sve mjere što je i obaveza te službe. Ako to ne učinimo posljedice će biti veće a Brčko će biti grad koji će se pominjati po lošem.

Takođe vas obavještavamo da smo pravovremeno upoznali komandu 1. Posavske brigade o prikupljenim podacima vezanim za kretanje i istragu koju je vodila grupa američkih “novinara” vezano za ova događanja. Navedena obavještajna informacija je upućena strogo pov. br. 25/1244-16 od 21.08.1992. godine. Očigledno da organi bezbjednosti nisu preduzeli adekvatne mjere shodno našoj informaciji. Takođe vas obavještavamo da ovakvih sličnih propusta ima i u Zvorničkoj brigadi kada su u pitanju razmjene zarobljenika, a isti su upoznati o sličnim djelima na ovoj teritoriji. Velika je greška što su i takva lica razmjenjivana i još uvijek se pokušavaju razmjeniti. U tom smislu tražimo jasna određenja Glavnog štaba Vojske Republike Srpske. O tome ćemo vam poslati određene podatke.

Na kraju, vezano za događaje u selu Bukvik i Bukovac trebalo bi na nivou Republike kao i Pres – centra IBK (Istočnobosanskog korpusa) odraditi dio posla što sam pravovremeno isticao na referisanju u Komandi IBK.

Izvor:bosnae.info

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *