Trebinjski Srbi lome spomen ploče i razvijaju srpske zastave, Hrvati prijete..

Golubov kamen ostao je u sjećanju vojnika Hrvatske vojske i stanovnika dubrovačkog područja kao jedan od najsmrtonosnijih bastiona južnog bojišta u zadnjem ratu, strateško mjesto s kojeg je granatiran Dubrovnik i okolica, a s brdima uokolo činio je idealnu lokaciju za navođenje srpskih granata na Dubrovnik, piše “Slobodna Dalmacija”.

Zloglasni kameni bedem zauzet je u operaciji “Tigar”, koja je započela prvog dana jula 1992. godine, u kojoj su sudjelovale Prva, Druga i Četvrta gardijska brigada HV-a, te osam ostalih postrojbi Hrvatske vojske. Zauzimanje tog područja bilo je iznimno složeno zbog konfiguracije terena, a najzahtjevniju zadaću imala je Treća bojna (imotska) Četvrte brigade, koja je osvojila Golubov kamen, golemi brdski masiv koji je VRS-u omogućavao kontrolu jedine ceste prema Dubrovniku kroz Mokošicu preko rječice Omble.

Tu su tokom akcije, koja je trajala trinaest dana, i u sljedećih nekoliko mjeseci pogino osam vojnika: na Golubovom kamenu Vinko Žužul Pašić i Branko Kutleša, na brdu Ćula Joško Novović Tuta i Anđelko Kutleša Baja, na Kutini Mladen Kunac, na Vlaštici Mate Vučak Čigra, na brdu Mrkasin Milan Trutin Šilje, te u Osojniku Mladen Aračić.

Njihova porodica i suborci postavili su osam spomen-ploča na mjestima njihove pogibije još 1992. godine, a nedavni posjet grupe izletnika iz Splita koji su na društvenim mrežama objavili izrazbijane ploče, uzbudio je i ražalostio njihove suborce, ali i otkrio priču dosad nepoznatu javnosti: ploče su u nekoliko navrata razbijane, te ponovno postavljane uz pomoć Grada Imotskoga i Udruge dragovoljaca “Imotski sokolovi”, a posljednji put prošle godine.

Prema svjedočenjima stanovnika toga kraja, kojim prolazi granica Republike Hrvatske i BiH, spomenici “smetaju” lokalnim Srbima, od kojih su mnogi učestvovali u napadima na dubrovačko područje te ih nervira svaki spomen na dane u kojima su poraženi, piše “Slobodna Dalmacija”

– Zadnje su razbijene ploče Žužulu i Kutleši na Golubovu kamenu, a tom klisurom prolazi granica između dviju država. Kad ih razbiju, fotografiraju se sa srpskom zastavom. Ostale su ploče postavljene u to doba na području koje smo mi zauzeli i držali i sada su na području Federacije. Te su razbijane već 1996. godine, nedugo nakon našeg povlačenja.

Neke su obnavljane, no većina nije, te su njihovi ulomci preneseni u Osojnik, gdje je zajednički spomenik žrtvama ove akcije, dok je u Trstenom spomen-obilježje za svih 36 pripadnika Treće imotske bojne Četvrte brigade – kažu za “Slobodnu Dalmaciju” penzionisani pripadnici Četvrte, bojnik Zdenko Šanić (60), satnik Ivan Šćurla (56) i natporučnik Zlatko Carević (48).

– Svjesni smo da je ploče teško trajno zaštititi od uništavanja, posebno one na području BiH, ali razbijaju i one na hrvatskoj strani, što posebno iritira, teško je ostati miran.

Može ih se ponovno obnoviti, ali ne mogu oni koji su ih razbili i nad njima orgijali mirno sjediti na dubrovačkom Stradunu Dubrovnik i praviti se ludi, kao da se ništa nije dogodilo. Barem im moramo dati do znanja da znamo što rade. Ako se niko ne može domisliti kako očuvati ploče, naši ljudi imaju načina kako ih zaštititi, a oni neka se misle kako – navode Imoćani.

– Posljednje smo obnovili razbijene križeve u spomen na poginule pripadnike 126. brigade iz Makarske, a obnovu ploča Kutleši i Žužulu na samom Golubovu kamenu, koje su stotinjak metara od državne granice, dogovaramo s obiteljima, bez njih ne možemo. U posljednjih desetak godina ploče nisu dirane, ali su, nažalost, prošle godine ponovno razbijene. Postojale su i neke indicije, policija istražuje pa ćemo vidjeti hoće li se otkriti počinitelji.

Uglavnom, naša je namjera u saradnji s porodiicama i prijateljima poginulih postaviti nove ploče – zaključuje Andrija Šimunović, načelnik općine Ravno u BiH, na čijem su općinskom području postavljene ploče poginulima.

(Slobodna Dalmacija / SB)

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *