Izdata je deklaracija BALKANA – i evo šta sad čeka Bosnu!

Ljevičarske stranke iz Hrvatske, Srbije i Slovenije inicirale su Deklaraciju o regionalnoj solidarnosti. Inicijatori ove deklaracije su Radnička fronta i Nova Ljevica iz Hrvatske, Socijaldemokratska unija iz Srbije i Levica iz Slovenije.

Njeni potpisnici su brojne istaknute ličnosti iz bivše Jugoslavije. Među njima su intelektualci Boris Buden, Viktor Ivančić, Srećko Horvat, Dragan Markovina, Igor Štiks, Filip Balunović, Asim Mujkić, Nerzuk Ćurak i Dejan Jović, kulturni radnici Rajko Grlić i Dino Mustafić, muzičari Mile Kekin, Antonije Pušić Rambo, Marko Šelić Marčelo i brojni drugi.

Kako su naveli, deklaracija je nastala zbog trenutne situacije uzrokovane pandemijom koronavirusa te teških socijalnih, ekonomskih i političkih posljedica koje se, kako je istaknuto, tek očekuju.

Poručili su da deklaracija donosi jasne smjernice za buduću regionalnu solidarnost među zemljama nastalim nakon raspada Jugoslavije. Poziv je upućen pojedincima koji se, kako je saopćeno, prepoznaju u ključnim principima na kojima se deklaracija temelji.

Deklaraciju o regionalnoj solidarnosti objavljujemo u cijelosti.

“Posljednjih trideset godina je za najveći dio stanovništva država nastalih nakon raspada Jugoslavije bilo obilježeno nacionalističkim sukobima, masovnim stradanjem, sveopštim osiromašenjem, privatizacijama društvenih i javnih dobara, mjerama štednje, kao i međusobnim neprijateljstvima i konkurencijom.

Uvođenje kapitalističkih odnosa donijelo je deindustrijalizaciju, produbljivanje klasne nejednakosti, emigraciju i depopulaciju. Na udaru neoliberalnih politika našlo se i javno zdravstvo, što je rezultovalo urušavanjem standarda zdravstvene zaštite i infrastrukture, povećanjem ličnih troškova liječenja, povišenim brojem fatalnih ishoda i, konačno, masovnom emigracijom zdravstvenih radnica i radnika.

Iako već tri decenije nismo dio istog državnog okvira, naša društva dijele veliki broj socijalnih i ekonomskih problema. Pandemija COVID-19, kao i mjere za njeno suzbijanje, samo ubrzavaju već postojeće procese. Pandemija će se okončati, ali
naša društva više neće biti ista. Globalna ekonomska depresija pred nas postavlja dva izbora: ili ćemo pasivno posmatrati dodatno srozavanje životnog standarda i radnih uslova te zavisnost od domaćih tajkuna i stranog kapitala zainteresovanog
isključivo za izvlačenje profita; ili ćemo se aktivno boriti za osnovne potrebe najvećeg broja ljudi. Ta borba nije moguća bez zajedničkih napora i regionalne solidarnosti.

Regionalna solidarnost koju zastupamo zasniva se na:

• socijalnoj pravdi i jednakosti;
• rodnoj i seksualnoj ravnopravnost;
• nacionalnoj i etničkoj ravnopravnosti;
• očuvanju zajedničke životne sredine i njenih resursa;
• antifašizmu;
• saradnji i miru;
• empatiji i međusobnoj pomoći.

Vođeni ovim principima, mi, potpisnici ove deklaracije obavezujemo se da ćemo se, unutar naših društava, kao i regionalno, boriti protiv:

• uništavanja i zanemarivanja javnih i zajedničkih dobara te kršenja sveopšteg društvenog interesa;
• privatizacije, marginalizacije i komercijalizacije zdravstva, školstva, visokog obrazovanja i naučnih istraživanja;
• rasprodaje prirodnih resursa, strateške infrastrukture, saobraćajne mreže, energetskog sektora, urbanog javnog prostora i poljoprivrednog zemljišta;
• dužničkog ropstva kako naših zemalja tako i njihovih stanovnika;
• izazivanja sukoba, međunacionalne mržnje i ugrožavanja dobrosusjedskih odnosa;
• militarizacije i naoružavanja;
• diskriminacije na rodnoj, seksualnoj, etničkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi;
• ksenofobije prema ljudima u pokretu, izbjeglicama i migrantima;
• zatvaranja granica i podizanja zidova i žica;
• historijskog revizionizma i javne afirmacije poraženih fašističkih i nacističkih snaga i njihovih saradnika;
• umanjivanja, relativizovanja i glorifikovanja dokazanih masovnih zločina počinjenih nad civilnim stanovništvom.

Uz otpor navedenim politikama i idejama, zalagat ćemo se za:

• međusobnu pomoć u slučaju ekonomskih kriza, prirodnih katastrofa i vanrednih stanja ugroženosti stanovništva;
• obnovu i razvoj javnog zdravstva kao društvenog prioriteta koji podrazumijeva da svaka osoba, bez obzira na državljanstvo, ima slobodan i besplatan pristup kvalitetnoj zdravstvenoj zaštiti;
• obnovu privrednih i industrijskih resursa u javnom vlasništvu nužnih za društveni opstanak i napredak, od poljoprivrede, farmaceutskih i medicinskih pogona, rudarstva, stanogradnje, brodogradnje do digitalne tehnologije;
• zaštitu prirodnih resursa i životne sredine te ulaganje u obnovljive izvore energije u javnom vlasništvu;
• obnovu i unapređenje regionalne saobraćajne infrastrukture;
• intenzivnu akademsku saradnju od univerzitetskih programa do naučnih istraživanja, udruživanje istraživačkih kapaciteta i razmjenu kadrova;
• radno zakonodavstvo i radne uslove koji će štititi radnice i radnike, a ne profit;
• društvenu, ekonomsku i političku demokratizaciju kroz modele participacije i zajedničkog odlučivanja;
• zakonsku regulativu društvenog vlasništva, kao i razvoj samoupravnih kooperativa;
• slobodno kretanje, nastanjivanje, studiranje i zasnivanje radnog odnosa unutar zemalja regiona;
• regionalnu saradnju po pitanju izbjeglica i migranata, prava na azil i nastanjivanje;
• sve službene i spontane inicijative povezivanja, saradnje, mira i međusobnog poštovanja među državama nastalim nakon raspada Jugoslavije, kao i s njihovim susjedima.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *