VASKOVIĆ ŠOKIRAO OBJAVOM, UPOZORAVA DA JE DOŠAO RED NA NJEGA: “Hoće li Stevandić svojim ubicama narediti moju likvidaciju?”

Novi blog Slobodana Vaskovića prenosimo u cijelosti.

Piše: SLOBODAN VASKOVIĆ

1.

Zločinac Nenad Stevandić je u panici. Potpuno je izgubio kompas zbog opsesivnog straha da nije daleko vrijeme u kojem će odgovarati zbog krvavih nedjela koja je počinio.

2.

Angažovao je Nevena Laku, svog Hladnokrvnog Ubicu, da mi piše, ali umjesto da demantuje mene, uspio je Zlikovac jedino da iznese brutalne neistine koje su odreda pobijene njegovom izjavom datom 01.10.1993. u CJB Banjaluka, MUP RS, inspektoru Dragomiru Jovičiću u kojoj detaljno opisuje kako su on i Vladimir Todić likvidirali Miodraga Šušnicu, uz saučesništvo Mirka Pajdića.

3.

Stevandić je, očito, natjerao Laku da ostavi komentar ispod teksta “Zločinac Stevandić je u ratnim dokumentima označen kao organizator likvidacije inspektora Miodraga Šušnice; Miodragov sin Srđan 2019. morao da napusti Banjaluku zbog prijetnji onih koji su mu likvidirali oca; Iz arhiva/Ubistvo Miodraga Šušnice, policijskog inspektora: Uloga Nenada Stevandića opisana u dokumentima operativaca i saradnika DB/MUP Srbije (objavljeno 26.08.2018.)”, kako bi pokušao da demantuje moje navode, iznesene na osnovu validnih dokumenata MUP RS, a jedino je uspio da pokaže sopstvenu nervozu, strah, spremnost na ogavne laži i neistine, beksrupuloznost i dodatno, na taj način, javno demonstrira da je sve ono što sam objavio u potpunosti tačno i precizno.

4.

Iako Ubica Laka traži, na svoj primitivni način, da prestanem pisati o njima, kao i zločinu koji su počinili, to se neće desiti, sve dok on, Todić, Pajdić, Stevandić i ostali ne budu odgovarali za ratni zločin ubistva Miodraga Šušnice, kao i druge ratne zločine koje su počinili.

5.

Uostalom, u svojoj izjavi datoj 01.10.1993. Egzekutor Laka potvrđuje da je, zajedno sa Todićem učestvovao u likvidaciji Šušnice, a da nisu ni znali u koga pucaju. Potvrđuje to i sada, pokušavajući sve svaliti na “mutna ratna vremena”, ne objašnjavajući zbog čega je on iz Knina (bio pripadnik tadašnje Vojske RSK), došao da ubija po Banjaluci Bošnjake, Hrvate, Albance, Srbe i po čijem nalogu je to učinio!

6.

Tada je tvrdio da mu je to naložio Stevandić, o čemu svjedoči i njegova izjava iz 1993.

“Ja i moje kolege Todić i Pajdić, pošto smo bili nepoznati u gradu, bili smo angažovani na tim poslovima. Zadatke smo primali od Kriznog štaba, odnosno od Pantelije Damjanovića, Neše Stevandića i Neše Kajkuta.

U konkretnom slučaju mi smo imali zadatak da po bilo koju cijenu razbijemo tu mafiju, bilo da ih pobijemo ili da ih pohvatamo, to jest lišimo slobode”, rekao je tokom saslušanja Laka i dodao da su od Kriznog štaba dobili podatke “da su oni glavni finansijeri Alije Izetbegovića, da imaju lanac poker aparata, da rasturaju drogu, da naoružavaju muslimane…”.

“Mi smo spisak tih lica dobili od Pante Damjanovića i taj spisak smo donijeli i sada, a sjećam se da na spisku imaju Izet i Reško Beganović, Medo i još nekoliko lica kojih se sad ne mogu sjetiti. Takođe smo za ta lica dobili fotografije iz SUP-a koje je donio jedna inspektor kojem ne znam ime, ali bih ga prepoznao kada bih ga vidio”, rekao je Laka u izjavi 1993.

Još je dodao: “Kada smo taj zadatak dobili bili smo u Hotelu Bosna i pored nas trojice, mene, Pajdića i Todića kao izvršilaca, bili su prisutni Panto, Nešo Stevandić i Nešo Kajkut i tada smo od Pante i Stevandića dobili zadatak da ih uhvatimo ili likvidiramo, a Stevandić je rekao da ne biramo sredstva, čak je rekao da pucamo zoljom u kafić gdje se oni nalaze, bez obzira na ostale prisutne, što mi, naravno, nismo prihvatili”!

7.

Sve što je on tada izjavio potvrdio je i drugi Ubica Todić (vidi dodatak), da bi, nakon toga, protiv njih dvojice i Pajdića bio podnijet Izvještaj o otkrivanju krivičnog djela ubistva Miodraga Šušnice, 02.10.1993.

8.

Sam Stevandić, u izjavi datoj MUP RS 06.10.1993., navodi sljedeće: “Lično sam bio angažovan na prevenciji mogućih sukoba u gradu i neutralisanju eventualnih neprijateljskih grupa među Hrvatima i Muslimanima. Tu su često spominjani braća Beganović, za koje sam lično znao da naoružavaju Muslimane”!

9.

“Neutralisanje eventualnih neprijateljskih grupa među Hrvatima i Muslimanima”, kako navodi Stevandić je drugi naziv za ubistva Hrvata i Muslimana, čime on direktno priznaje da je učestvovao u likvidacijama. Takođe indirektno potvrđuje da je Laki i Todiću rekao da idu likvidirati Beganoviće, iako mu je cilj bio da ubije i njih i Šušnicu.

Do koje mjere su i dalje beskrupuklozne ubice Stevandić, Laka, Todić i ostali, svjedoče navodi Lake da je “ubistvo počinio u samoodbrani”, iako je 1993. izjavio da su on i Todić poslani da ubiju i da im je to naredio Stevandić.

10.

Najogavnije od svega je što optužuje suprugu ubijenog Šušnice da je “tražila ljude koji su spremni da nas za pare likvidiraju”, što je nova direktna prijetnja porodici Šušnica, iza koje stoji Stevandić, a Laka, koji se u komentaru, upućenom meni, navodno ograđuje od Zločinca Stevandića (kakva jadna prozirna igra Hladnokrvnih Egzekutora), je zadužen da tim ogavnim lažima javno zaprijeti supruzi ubijenog Šušnice.

11.

Očito je da se Ubice boje odgovornosti, da prijetnjama pokušavaju zaustaviti pisanje o likvidacijama i ostalim nedjelima koja su počinili, iako asasin Laka kaže da je “dostupan svim državnim organima i ni od kog se ne krije”!

12.

A što bi se krio kada ti isti državni organi nisu već prije nekoliko decenija presudili i njega i Todića i Pajdića i Stevandića na višedecenijske zatvorske kazne zbog hladnokrvnog ubistva i ostalih zločina koje su počinili, već ih pustili na slobodu da nastave prolivati krv.

13.

Međutim, zločin ubistva ne zastarijeva, bez obzira na činjenicu da je pravosuđe gotovo uništeno i da ga u RS kontrolišu, između ostalih, i zločinci poput Stevandića.

14.

Ovom temom ću se baviti sve dok Stevandić, Laka, Todić, Pajdić i ostali ne budu presuđeni na dugogodišnju robiju zbog zločina teških ubistava koja su počinili.

15.

Što se tiče Lakinih prijetnji tužbom, uopšte me se ne dotiču, kao ni mogućnost da po Stevandićevom nalogu fizički krenu na mene. Takvi bijednici, nikogovići, šljam, otrovni ljudski talog ne može me uplašiti.

To što iza njih sada stoji Milorad Dodik, Gospodar Života i Smrti u RS, još i manje me uzbuđuje, a Lakino pismo svjedoči ono što sam navodio bezbroj puta – Dodik se okružio ubicama, zločincima svih boja i dezena i cilj im je potpuno uništenje naroda. (nastaviće se)

Prestanite više da serete po meni i ljudima koji su u ratu ginuli za vas i zbog vas, bez obzira na razloge i povode. Pokušavate sa ove vremenske distance da objasnite neka dešavanja u samom ratu, koja vi zasigurno ne možete da razumijete. Iznosite poluistine i laži o ljudima koji su sve samo nisu klasične ubice, kako nas vi ovdje nazivate.

Pokojnog Šušnjicu niti sam znao, niti čuo za njega, niti mi ga je iko ikad u živoru spomenuo. Nikakav nalog za bilo čije ubistvo nismo dobili, niti je tačno da nam je rečeno da kafić gađamo zoljom.

Laž je da sam ja to izjavio da nam je Stevandić naredio. Vaša politička prepucavanja sa Stevandićem i ostalom bagrom, nastavite ali ne preko leđa ljudi koji u toj vašoj cjeloj priči, nemaju nikakvu odgovornost, osim klasične reakcije u samoobrani i to u vremenu ratnog kaosa i ludila.

I danas smo sva trojica dostupni sudskim organima i ne krijemo se ni od koga. Još nešto, ja lično nisam pucao, niti mi je tavo što palo na pamet a volio bi da vidim vas na mom mjestu sa pištoljem uperenim u sljepoočnicu.

Moja izjava je i danas dostupna sudu i vjerujem da možete doći do njnj pa je pročitajte u cjelosti. I danas sam spreman i za poligraf i za bilo koji drugi vid ispitivanja i istražnih radnji. Samo još nešto da naglasim a ovdje niti je navedeno, niti vjerujem da ste to znali a ja imam još uvjek svjedoke za takvo što. Šušnjičina žena je tražila ljude koji su spremni da nas za pare likvidiraju.

U onom prokletom ratu niko nije bio sasvim čist i bezgrešan i ne trpajte nas molim vas više u isti koš sa tom bitangom Stevandićem. Nastavite li i dalje da nas blatite bez ikakvih dokaza i nazivate nas ubicama, biću prinuđen da vas tužim a ovaj vaš tekst sam skrinšotovao u cjelosti. Još jednom da naglasim, sve trojica smo i dalje dostupni svim državnim organima i ni od koga se ne krijemo.

Službena zabilješka uzeta od Laka Nevena, zvanog Laki, 01.10.1993. godine

Neven Laka bio je pripadnik nastavnog centra “Alfa” Vojske RSK.

Laka je tokom saslušanja ispričao da je krajem marta 1992. godine koordinirao vojnom obukom na Manjači i da je u to vrijeme kontaktirao sa Kriznim štabom Banjaluke, koji je, kako je istakao, “imao zamisao da se pohvata muslimanska mafija u Banjaluci”.

“Ja i moje kolege Todić i Pajdić, pošto smo bili nepoznati u gradu, bili smo angažovani na tim poslovima. Zadatke smo primali od Kriznog štaba, odnosno od Pantelije Damjanovića, Neše Stevandića i Neše Kajkuta.

U konkretnom slučaju mi smo imali zadatak da po bilo koju cijenu razbijemo tu mafiju, bilo da ih pobijemo ili da ih pohvatamo, to jest lišimo slobode”, rekao je tokom saslušanja Laka i dodao da su od Kriznog štaba dobili podatke “da su oni glavni finansijeri Alije Izetbegovića, da imaju lanac poker aparata, da rasturaju drogu, da naoružavaju muslimane…”.

“Mi smo spisak tih lica dobili od Pante Damjanovića i taj spisak smo donijeli i sada, a sjećam se da na spisku imaju Izet i Reško Beganović, Medo i još nekoliko lica kojih se sad ne mogu sjetiti. Takođe smo za ta lica dobili fotografije iz SUP-a koje je donio jedna inspektor kojem ne znam ime, ali bih ga prepoznao kada bih ga vidio”, rekao je Laka.

On je dodao da su dobili i podatke gdje se te osobe nalaze, kuda se kreću, ističući da je Krizni štab imao grupu koja je pratila ta lica.

“Kada smo taj zadatak dobili bili smo u Hotelu Bosna i pored nas trojice, mene, Pajdića i Todića kao izvršilaca, bili su prisutni Panto, Nešo Stevandić i Nešo Kajkut i tada smo od Pante i Stevandića dobili zadatak da ih uhvatimo ili likvidiramo, a Stevandić je rekao da ne biramo sredstva, čak je rekao da pucamo zoljom u kafić gdje se oni nalaze, bez obzira na ostale prisutne, što mi, naravno, nismo prihvatili”, ispričao je Laka.

Prema njegovim riječima, te večeri, nešto prije mraka, jedan od mladića koji je bio u grupi koja je pratila ta lica, obavijestio ga je da se oni nalaze u kafiću Kajak, odnosno da se tamo nalaze “Reško i Medo i još neki njegovi ljudi”.

“Odmah nakon toga smo angažovali vozača i krenuli smo u pravcu Kajaka. Ne sjećam se imena tog vozača, ali to zna sigurno Nešo Stevandić. Nas trojica bili smo u civilu i bili smo naoružani, ja i Pajdić pištoljima, a Todić automatskom puškom”, rekao je Laka.

Laka je ispričao da su po dogovoru prvo ušli u kafić “kako bi snimili situaciju”, posle čega su izašli napolje i dogovorili se kako da izvedu likvidaciju.

Prema njegovim riječima, njih trojica su upali u kafić i zaprijetili da niko ne mrda, nakon čega je nastalo komešanje. Laka tvrdi da je primijetio kako Šušnica gura Reška na neka sporedna vrata, nakon čega je krenuo prema njima, zbog čega, kako je naveo, oni nisu bili u prilici da krenu za Reškom.

Laka tvrdi da je zaustavio Šušnicu i pitao ga zašto je Reška izbacio na sporedni ulaz, a da je Šušnica tražio da se predstave. Naveo je da je Šušnici pokazao službenu legitimaciju koju mu je on potrgao iz ruke, a potom izvukao pištolj, repetirao ga i uperio mu u čelo.

Šušnica je, kako je ispričao Laka, tražio da odu do telefona, kako bi provjerio njihov identitet.

“Ja sam mu na to rekao da neću do telefona i da baci pištolj. Ponovio sam tri četiri puta da baci pištolj. To isto mu je rekao i Todić i rekao je da broji do tri i da će nakon toga pucati. Todić je počeo brojati i čim je on počeo brojati, ja sam napravio iskorak u desno nakon čega se čuo rafal, pošto je Todić odmah otvorio vatru”, rekao je Laka i ustvrdio da u to vrijeme nije znao o kome se radi i da nije smio rizikovati da pođe do telefona na čemu je Šušnica insistirao kako bi provjerio njihov identitet.

“Šušnica je posle pucnja pao i ja sam se sageo i uzeo mu iz ruke svoju službenu legitimaciju i njegov pištolj i odmah smo krenuli prema autu”, rekao je Laka.

Nakon ubistva Šušnice, Laka, Todić i Pajdić odlaze u restoran “Zelengora” na Laušu “da popiju piće”, a odatle u hotel “Bosna” gdje se sastaju sa Pantelijom Damjanovićem, Nenadom Stevandićem i Nešom Kajkutom.

“Prvo nam je Kajkut rekao da smo ubili pogrešnog čovjeka, to jest da smo ubili Srbina koji je bio policajac u penziji. Mi smo tražili da se to odmah riješi, ali je Stevandić rekao da se to ne može iz određenih razloga i da će to sve leći. Ja sam se s njim sporječkao, ali me je on odveo samog u jednu sobu i rekao mi je da je najbolje da nestanemo iz Banjaluke i odemo u Knin. Ja sam mu tada dao pištolj od Šušnice, a on je rekao da će ga baciti u dvorište džamije Ferhat pašine i sve namjestiti da izgleda kao obračun bandi. Rekao nam je tada da je on (Šušnica, op.aut.) sarađivao sa muslimanima”, ispričao je Laka.

Sutradan su otišli u Knin, a uskoro su obaviješteni da ne bi bilo dobro da više dolaze u BiH.

“Nakon toga ja sam uglavnom bio na ratištu i nekoliko puta sam navraćao u Banjaluku, a kako sam saznao kolike je dimenzije poprimio taj slučaj, ja i Todić smo sami došli u Banjaluku da to riješimo, jer smo mi u stvari insistirali da se to odmah riješi”, navodi se u Službenoj zabilješci razgovora sa Lakom koju je potpisao Dragomir Jovičić, ovlašteno službeno lice.

Službena zabilješka uzeta od Vladimira Todića, 30.09.1993. g.

Todić je u svom iskazu rekao da je u prvoj polovini aprila 1992. došao u Banjaluku gdje je sreo momke iz Crvenih beretki, koje je poznavao odranije, a među kojima je bio Nenad Stevandić, Sejmanović zvani Šubara, Danko Kajkut i drugi…

Prema njegovim riječima, oni su ga pozvali da s njima ode u hotel “Bosnu”, gdje upoznao Panteliju Damjanovića.

“Crvene beretke su odrađivale neke poslove, pa sam i ja išao po njihovom pozivu i radi radoznalosti da vidim kako to oni rade. Radilo se o pretresima određenih prostorija, gdje su postojala saznanja za rasturanje i podjelu oružja muslimanima”, ispričao je Todić.

On je još rekao da je jednog dana Pantelija Damjanović njemu i Laki “predložio jedan posao”.

“Posao se odnosio na hvatanje lica koja rasturaju oružje muslimanima i sakupljaju novac za muslimane. Sjećam se da je Panta nabrojao pet ljudi, a kada sam mu rekao da iste ne znam on je obećao da će do naveče nabaviti njihove fotografije”, ispričao je Todić.

Todić je rekao da su mu dostavljene fotografije Izeta Beganovića, Reška Beganovića, Ranka Stanivukovića zvanog Medo, Nermina Mešinovića i Adnana Pehlivanovića.

Njegov iskaz o događajima u Kajaku identičan je Lakinom.

“Vidio sam da je pištolj malo odvojen od sljepoočnice, te da su tijela razmaknuta oko 50 cm, te da taj momak u jednoj ruci drži službenu legitimaciju od Lake i gleda, a drugom i dalje drži uperen pištolj Laki u glavu. Tada sam upozorio tog momka da ću brojati do tri, te da do tada spusti pištolj i krenuo u odbrojavanje. Kada sam izbrojao do tri, taj momak je i dalje držao pištolj kolegi Laka Nevenu uperen u sljepoočnicu i ja sam sa kuka iz automatske puške otvorio vatru po tom momku. Dok je padao prema zemlji, ja sam još pucao. Mislim otprilike da sam tad ispucao oko 17 metaka. To znam po dužini rafala koji sam ispalio”, opisao je Todić kako je ubio Miodraga Šušnicu.

On je, kao i Laka, identično opisao događaje posle ubistva, navodeći da su se tokom večeri u hotelu “Bosna” našli sa Nenadom Stevandićem, koji im je, kako je istakao, rekao da su ubili pogrešnog čovjeka.

Naglasio je i da je Stevandić rekao da će iskonstruisati priču o “obračunu bandi”, a da će Šušnicin pištolj baciti u dvorište Fehadije.

“Laka mu je dao pištolj i rekao da obriše tragove s pištolja. Prethodno, prije davanja pištolja, mi smo insistirali, a naročito Laka da se prijavimo nadležnim organima, to jest da se to riješi, ali je Stevandić rekao da za to nema potrebe, te da će oni sve to srediti i da je pokojnik svakako sarađivao sa Beganovićima. Objasnio nam je da ih prati godinu dana, ali bez rezultata, što ukazuje da su ga kupili”, rekao je Todić.

On je naveo da je po povratku u Knin o svemu obavijestio svog šefa Karana i dao mu sve kopije kartona.

“Jedno izvjesno vrijeme ja o tom nisam ni razmišljao, jer su mi stvorili predstavu o tom inspektoru kao saradniku muslimana, ali kad sam čuo da je bio pravi čovjek i Srbin, ja sam ga počeo sanjati i to me stalno proganja”, rekao je Todić u svom iskazu.

Dodao je da je, u međuvremenu, od Lake dobio informaciju da im iz Banjaluke prijete likvidacijom.

“Želim da se ovo riješi i da sa sebe skinem opterećenje koje me prati”, rekao je Todić.

Izjavu je uzeo inspektor Drago Jević.

Službena zabilješka povodom informativnog razgovora sa Nenadom Stevandićem, 06.10.1993. godine

Nenad Stevandić u svom iskazu navodi da je u aprilu 1992. u Banjaluci sreo Nevena Laku i Vladimira Todića, koje je poznavao od ranije.

Ispričao je i da su u tom periodu “Crvene beretke” bile locirane u hotelu “Bosna”, ali da Todić i Laka nisu bili u toj formaciji niti su bili pripadnici “SOS”-a, koji su, kako je rekao, obilazili punktove i kontrolisali blokadu grada.

“Lično sam bio angažovan na prevenciji mogućih sukoba u gradu i neutralisanju eventualnih neprijateljskih grupa među Hrvatima i Muslimanima. Tu su često spominjani braća Beganović, za koje sam lično znao da naoružavaju Muslimane”, rekao je Stevandić.

Prema njegovim riječima, u noći kada je ubijen Šušnica, on je bio angažovan na lokalitetu Tranzit-Pobrđe, gdje je “postojala sumnja da će stići i biti podijeljeno oružje Muslimanima”.

“Po našem povlačenju iz akcije u noćnim časovima saznao sam da se dogodilo ubistvo u kafe baru Kajak. Nisam siguran da li sam te noći ili sutradan saznao ko je navodno izvršio to ubistvo. Znam da sam u toku noći saznao da je ubijen Šušnica, kojeg sam lično poznavao i sa njim sarađivao. U kontaktu sa Todićem i Lakom sam ih obavijestio da je Šušnica policajac koji je sto posto radio za Srbe”, naveo je Stevandić, dodajući da se ne sjeća kada su i gdje Todić i Laka otišli poslije ubistva.

U svom iskazu Stevandić navodi da se uopšte ne sjeća da su mu Todić i Laka dali Šušnicin pištolj.

“Sjećam se da je Laka imao pištolj Zastava 7,62 mm i nisam siguran da li je imao i CZ 99, kao i drugo naoružanje, to jest automatske puške”, naveo je Stevandić.

Još je kazao da je posle tog događaja vidio Nevena Laku u Banjaluci, ali da nisu pričali o Šušnicinom ubistvu.

“Bio sam upoznat da su matične jedinice Lake i Todića obaviještene o tom događaju. Lično nisam nikad bio siguran šta se stvarno dogodilo”, rekao je Stevandić.

Izjavu je uzeo inspektor Drago Jević.

(SB)

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *