BALKANSKA KOZAČKA VOJSKA: Poveznica za veterane ratova u BiH i Ukrajini

Osim načina na koji su stigli u BiH, Zaplatina i Đakonova veže još nekoliko detalja – pripadnost kozaštvu koju ističu tokom posjeta Balkanu, povremene zajedničke posjete kozačkim društvima u Srbiji, ali i aktivan angažman u Savezu dobrovoljaca Donbasa, regije u kojoj je došlo do sukoba između ukrajinskih i proruskih snaga.

Grupa proruskih Kozaka koja sebe naziva vojskom, ali na postrojavanjima ne nosi oružje, u zemljama Balkana oko sebe okuplja veterane ratova u Bosni i Hercegovini i ukrajinskoj regiji Donbas. Ceremoniji osnivanja Balkanske kozačke vojske prisustvovala su najmanje dvojica građana BiH koji su sumnjičeni za ratovanje u Ukrajini. Dugogodišnju namjeru da u BiH registriraju udruženje namjeravaju ispuniti do kraja 2020. godine. Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) je istraživala kako na Balkanu djeluje grupa čijom centralnom organizacijom u matičnoj zemlji počasno predsjedava sam ruski predsjednik.

Nekoliko dana uoči mirnog razilaženja Čeha i Slovaka, pred Novu 1993. godinu, na čehoslovačkoj granici pojavilo se 50-ak ljudi koji su se predstavili kao Kozaci. Objašnjavali su graničarima da su na proputovanju iz Moskve za Beograd, gdje planiraju seriju nastupa. Kao dokaz da su zaista kulturno-umjetnička družina, slikovitog imena “Kazačok”, navodno su morali otpjevati nekoliko kozačkih pjesama.

Pušteni su dalje i uskoro stigli u Beograd. Ispostavilo se da im glavni grad Srbije nije ni bio cilj. Autobusom su nastavili prema Višegradu, gdje je već više od pola godine trajao rat.

Družina “Kazačok”, među čijim vođama je bio Viktor Zaplatin, veteran ratova u Pridnjestrovlju i Abhaziji, koji je godinama kasnije i ispričao okolnosti pod kojima su ruski dobrovoljci došli u Bosnu i Hercegovinu, zapravo neće plesati i pjevati nego će postati Prvi kozački dobrovoljački odred, koji se priključio Višegradskoj brigadi Vojske Republike Srpske.

Na sličan način, 21 godinu kasnije i preko drugog graničnog prijelaza, onoga kod Rače, u više grupa, uglavnom autobusima, u BiH je stiglo najmanje 140 osoba koje su se predstavile kao članovi kozačkog kulturno-umjetničkog društva. Cilj im je bio Banja Luka, gdje su trebali nastupiti u programu kojim se obilježila stota godišnjica početka Prvog svjetskog rata.

Upravo tih dana, rane jeseni 2014. godine, predizborna kampanja za izbore u BiH ulazila je u završnu fazu, a dolazak Kozaka su pojedini analitičari ocijenili kao podršku kandidaturi Milorada Dodika za predsjednika Republike Srpske. Na čelu te kozačke družine bio je, prema načinu na koji je istupao u medijima, Nikolaj Đakonov, sudionik ukrajinskog sukoba u redovima proruskih snaga, koji će nekoliko godina kasnije postati vrhovni ataman Saveza Kozaka-vojnika Rusije i inozemstva (SKVRiZ).

Osim načina na koji su stigli u BiH, Zaplatina i Đakonova veže još nekoliko detalja – pripadnost kozaštvu koju ističu tokom posjeta Balkanu, povremene zajedničke posjete kozačkim društvima u Srbiji, ali i aktivan angažman u Savezu dobrovoljaca Donbasa, regije u kojoj je došlo do sukoba između ukrajinskih i proruskih snaga.

Zaplatin je u tom Savezu član Vijeća zapovjednika i predstavnik za Balkan, dok je Đakonov ranije bio član Upravnog odbora. Pod okriljem tog Saveza borili su se i mnogi dobrovoljci koji su se u ukrajinski rat zaputili iz Srbije i Republike Srpske.

Kao izaslanik Saveza dobrovoljaca Donbasa, ali i sudionik rata u BiH, Zaplatin je proteklih godina najmanje dva puta, bio gost obilježavanja Dana ruskih dobrovoljaca u Višegradu. Posjećivao je i Beograd, Višegrad te Sarajevo, a prije četiri godine, na skupu u Kotoru, izabran je jednoglasno za vrhovnog atamana “Balkanske kozačke vojske”. Još ranije je, osim na području Crne Gore i Srbije, širenje te organizacije Kozaka najavljeno i na Republiku Srpsku.

Jedan od osnivača “Balkanske kozačke vojske”, ujedno i predsjednik Saveza Srba iz Crne Gore Željko Čurović za BIRN BiH kaže da i dalje “postoji namjera da se organizuje ogranak za Republiku Srpsku”.

“To bi trebalo da se desi možda i do kraja godine. Zavisi od ovog ‘nevidljivog neprijatelja’ i slobodnog prolaza na granicama”, rekao je Čurović.

Udruženje osnovali u Crnoj Gori, registrirali ga u Srbiji

Vojislav Vidaković, koji je predstavljen kao glavni ataman Srbije, Crne Gore i Republike Srpske, godinama je najavljivao da će kozačke organizacije biti formirane i u Republici Srpskoj. U intervjuu za novinsku agenciju SRNA objasnio je da su je “ostavili baš za kraj (…) zbog uverenja da će u Republici Srpskoj naići na najbolji odgovor i saradnju”.

Iako su kozačko društvo, za koje Zaplatin tvrdi da mu je puni naziv Savez Kozaka Balkana “Balkanska kozačka vojska”, osnovali u Crnoj Gori, registrirali su ga u Srbiji. Na stranicama Agencije za privredne registre piše kako se udruženje, kojeg zastupa Vidaković, zove “Savez Kozaka Balkana” sa sjedištem u Beogradu i da je osnovano radi “afirmisanja kozačke kulture i tradicije kroz oživljavanje i predstavljanje kozačkog etnosa”.

Ni Zaplatin, ni Vidaković, baš kao ni drugi atamani, nigdje ne spominju koliko je Kozaka na Balkanu niti tko su im članovi u BiH. Vidaković nije želio za BIRN BiH govoriti o širenju i organiziranju. Zaplatin također nije odgovorio na više poziva i poruku.

Oko Kozaka na Balkanu okupljaju se i osobe koje su boravile na ukrajinskom ratištu ili su povezane sa udruženjima boraca proruskih paravojnih formacija u Ukrajini. Na skupu u Kotoru uz Noćne vukove, osnivačkoj ceremoniji prisustvovalo je nekoliko osoba iz BiH.

Jedan od njih je Gavrilo Stević, kojem se pred Sudom BiH sudi za boravak na ratištu u Ukrajini. Trenutno je u toku žalbeni postupak, nakon što je prvostupanjskom presudom oslobođen krivnje. Drugi bosanskohercegovački državljanin, kojeg je identificirao BIRN BiH, je Slavenko Kuzmanović, koji je svjedočio na tom suđenju i rekao da je na skup u Kotoru putovao sa Stevićem i još najmanje dvije osobe, te su putem razmjenjivali iskustva s ukrajinskog ratišta.

Obojica su negirali članstvo u Savezu dobrovoljaca Donbasa, no Kuzmanović je od njih dobio i posebno odlikovanje, prema fotografijama objavljenim u medijima i sam Kuzmanović je, u razgovoru za BIRN BiH, potvrdio da je dobio spomenuto odlikovanje.

U prvostupanjskoj presudi Steviću se navodi kako je Kuzmanović “u istrazi koja je vođena protiv njega pred Tužilaštvom BiH priznao da je lično bio u paravojnoj formaciji u Lugansku, te da je nakon toga istraga protiv njega obustavljena”. Iz Tužiteljstva su za BIRN BiH kazali kako je istraga obustavljena zbog nedostatka dokaza, ali se može ponovo otvoriti u slučaju novih dokaza.

U medijima je ranije objavljena fotografija Kuzmanovića s puškom, ali se iz nje nije moglo odrediti mjesto niti vrijeme gdje je ona nastala. BIRN BiH je pronašao originalne fotografije postavljene na profil na društvenoj mreži vKontakte u proljeće 2015. godine, na kojima se Kuzmanović vidi u gradu Snižne (rus. Snježnoje) u Donbasu.

“Ne koristim tu društvenu mrežu [vKontakte] od 2016 ili 2017, ali ostale su fotografije koje su objavljivali i neki moji saborci. I prije mog povratka u BiH, fotografije su imale službe iz Srbije”, naveo je Kuzmanović, uz napomenu kako je u Donbasu ostao tri i po mjeseca i za angažman “dobijao vojničku platu, nekih 200-250 dolara mjesečno”.

Na pitanje zašto je otišao na ukrajinsko ratište, odgovara kako je povod bio “socijalno pitanje”, kao i razočarenje što “niko nije imao sluha da ga sasluša” kao ratnog veterana. On kaže da je u redove Vojske Republike Srpske, kao dobrovoljac, stupio sa samo 15 godina, a 1999. godine bio je i dobrovoljac na Kosovu.

“Išao sam težim putem (…) znao sam za sankcije, ali nisam išao za nekom ideologijom”, priča Kuzmanović.

Slavenko Kuzmanović na istoku Ukrajine 2015. godine. Foto: Oleg Rasskazov, VK

O njegovom boravku u Ukrajini svjedočio je u intervjuu Centra za geostrateške studije, nevladinog udruženja registriranog u Beogradu, s kraja 2016. godine i Dejan Berić, koji je u snagama samoproglašene Donjecke Narodne Republike služio kao snajperist. Prepričavajući neslogu između vođa srpskih dobrovoljaca, Berić tvrdi kako su ga jednom prilikom Kuzmanović i osoba po imenu Dragan upozorili da mu se sprema likvidacija. Berić je potom od ministra obrane Donjecke Narodne Republike ishodio da uhapse zavjerenike, koji su se nalazili nedaleko Donjecka.

Upravo su u donjeckom kraju nastale fotografije, koje su u svibnju 2015. godine objavljene na vKontakte, na kojima se vidi Kuzmanović, u maskirnoj odjeći s naoružanjem i oznakama kakve često koriste proruske snage, u društvu Olega Rasskazova koji je objavio fotografije.

“Oleg je bio moj vojnik, Rus koji se pridružio Srpskom husarskom puku, a fotografije su nastale na pozicijama u Debaljcevu. Oznaka koju imam, narandžasto-crna, to je gvardijska lenta”, objasnio je Kuzmanović i dodao da je kasnije bio pripadnik “Sedme brigade”.

Dva mjeseca ranije na istoj društvenoj mreži objavljene su fotografije na kojima je Kuzmanović snimljen tokom posjeta Muzeju ruskih dobrovoljaca u moskovskoj četvrti Bibirjevo, kojeg je osnovao ruski dobrovoljac u bosanskohercegovačkom ratu Aleksandr Kravčenko.

“Kravčenko je bio tu samo za smještaj, obezbjeđivao nam je hranu, razgovor sa psiholozima i za jedan dio obuke. Na fotografijama je nas pet, a samo ja imam neko iskustvo rata, dok ostali maltene nisu ni služili vojsku”, kaže Kuzmanović.

Na osnivanje “Balkanske kozačke vojske” Kuzmanović je, kako navodi, pozvan “kao gost” i samoj svečanosti prisustvovao je “u uniformi ruske armije, jer su organizatori tako insistirali”. Izabranog atamana Zaplatina upoznao je pola godine ranije, u travnju 2016. na obilježavanju Dana ruskih dobrovoljaca u Višegradu, te s njim kratko razgovarao, ali ne o osnivanju kozačke organizacije. Godinu kasnije ponovno su se sreli na istom mjestu.

“Zaplatin i ja nismo baš imali neki prisan odnos, ni kontakt ni razgovor. On je bio okupiran ljudima iz ‘Balkanske kozačke vojske’ i atamanima sa naših prostora, tako da nisam uopšte imao sa njim nikakav kontakt i neki razgovor”, prisjeća se Kuzmanović, dodajući da ga nikad nije sreo u Donbasu.

Prema njegovim spoznajama, “Balkanska kozačka vojska” trebala se iste 2016. godine postrojiti u Trebinju, pa se govorilo i o skupu u Banjoj Luci, ali su, kako kaže, “neki mediji to okarakterisali kao formiranje paravojnih jedinica na teritoriji Republike Srpske”. On smatra da je prepreka organiziranju “Balkanske kozačke vojske” u Republici Srpskoj to što “pojedinci rade samo u svoju korist i za svoj interes”.

Okrenutost veteranima rata

U intervjuu za BIRN BiH, Stević je rekao da osnivanje “Balkanske kozačke vojske predstavlja širenje pokreta na Balkan”, uz napomenu da su Kozaci “učestvovali kao dobrovoljci i ‘90-ih godina [u Bosni i Hercegovini], tako da su ljudi koji su ratovali ili bili emotivno vezani za ovo područje”. U tom smislu za Zaplatina govori kako “vuče kola osnivanja ‘Kozačke vojske Balkana’ i ne samo Balkana”, a za ratne veterane Republike Srpske da su “veoma povezani sa ruskim veteranima i Kozacima”.

Na svečanosti u Beogradu početkom 2018. godine, Povelju o bratimljenju potpisali su Savez Kozaka Balkana “Balkanska kozačka vojska” i Boračka organizacija Republike Srpske (BORS). Iz BORS-a, čiji je predsjednik Milomir Savčić potpisao povelju, nisu odgovorili na pitanja šta podrazumijeva bratimljenje, je li im se “Balkanska kozačka vojska” obratila za pomoć u bilo kom drugom obliku, te jesu li se i gdje sastajali proteklih godina.

Na tom događaju, među ostalim, kozačkim ordenom i počasnim činom kapetana nagrađen je tadašnji potpredsjednik BORS-a, Vojin Gušić. Na upit nosi li to priznanje, osim počasti, i određene obaveze, je li u međuvremenu postao Kozak i, ako jeste, kojoj organizaciji pripada, nije bio spreman govoriti za BIRN BiH.

Tokom predstavljanja Saveza dobrovoljaca Donbasa u Beogradu krajem 2015. godine najavljen je memorandum o suradnji tog Saveza s BORS-om.

Istaknuti članovi Saveza su i Zaplatin, koji je bio zamjenik zapovjednika pograničnih trupa samoproglašene Luganske Narodne Republike, i Đakonov, koji je pošao na Krim. Taj politički i društveni aktivist, dugo godina djelatna vojna osoba te dobitnik brojnih priznanja i odlikovanja, među ostalim i Putinovog, poveo je tamo, kao ataman, pripadnike Saveza Kozaka – ratnika Rusije i inozemstva. Taj Savez pak navodi kako je Đakonovu podređeno bilo više od 600 donskih, astrahanskih, sibirskih i tereških Kozaka.

Kada je 2014. godine stigao u Banju Luku Đakonov je izjavio da je doveo “tri grupe Kozaka – iz Astrahana i Tereka, te donske Kozake”.

Iz Ministarstva sigurnosti BiH tada je objašnjeno da su pratili njihove aktivnosti s obzirom da “nisu kulturno-umjetničko društvo”, ali je utvrđeno da nije došlo do kršenja zakona i da Đakonov nije na crnoj listi BiH.

Kasnije se i sam Đakonov obratio javnosti, odbacujući tvrdnje da Kozaci koji su stigli u Banju Luku ne znaju plesati, te najavio: “U raznim povijesnim razdobljima plesali smo na mnogim mjestima. I uvijek uspješno! Opet ćemo zaplesati – i ne samo jedanput.”

Za Mariju Kučerenko, analitičarku kijevskog Centra za istraživanje civilnog društva, nema dileme kakva je uloga predstavnika Saveza dobrovoljaca Donbasa, kakav je i sam Đakonov.

“Uloga Saveza dobrovoljaca Donbasa kao strukture, uključujući i Balkan, je regrutiranje, opskrba i pokrivanje aktivnosti stranih plaćenika u ruskom ratu protiv Ukrajine”, objašnjava Kučerenko. Ukazuje i kako se “s velikom vjerojatnošću može pretpostaviti da je Zaplatin posljednjih godina bio vrlo mobilan između Srbije, Republike Srpske, okupiranih teritorija istočne Ukrajine i Rusije”.

“I prirodno je da bi se regrutiranje u ‘kozačku organizaciju’ moglo koristiti kao jedna od mogućnosti za regrutiranje plaćenika”, smatra Kučerenko i dodaje da Zaplatin i Đakonov nisu iznimno utjecajni u regiji, ali “ulijevaju povjerenje tim nesretnim bivšim borcima”.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *