OVAJ PACIJENT ZATRAŽIO JE POMOĆ OD BATKA: “22.000 eura mi je tražio unaprijed, kao da će mi oni to organizovati bez problema…”

Da li su njegova strahovanja bila opravdana, sada provjeravaju pravosudni organi u BiH.

Iz Otvorene mreže kažu kako je do sada 77 pacijenata operisano u inostranstvu u organizaciji ove nevladine organizacije, da imaju 300 pacijenata u programu, te da su dva trenutno u klinikama za transplantaciju u Turskoj.

Almir Ćehajić Batko je osumnjičen za zloupotrebu položaja, te da je pranjem novca stekao nezakonitu korist u iznosu većem od pola miliona maraka.

Goran Ljuboja iz Banje Luke, bivši predsjednik Udruženja dijaliznih pacijenata, išao je na dijalizu godinama. Kako se u Republici Srpskoj ne obavljaju transplantacije, stupio je u kontakt sa ljudima iz Otvorene mreže, ali je, nakon razgovora, odustao.

„Ja sam s njima samo popunio ugovor, 22.000 eura su mi tražili unaprijed, kao da će mi oni to organizovati bez problema. Povukao sam se“, kaže Ljuboja u razgovoru za Radio Slobodna Evropa .

Da li su njegova strahovanja bila opravdana, sada provjeravaju pravosudni organi u BiH.

Naime, Ljuboja je među onima koji su se za pomoć obratili nevladinoj organizaciji „Otvorena mreža“, na čijem je čelu Almir Ćehajić Batko.

Njemu je Kantonalni sud u Sarajevu 22. oktobra odredio jednomjesečni pritvor zbog sumnje da je zloupotrebom položaja i pranjem novca stekao nezakonitu korist u iznosu većem od pola miliona maraka, potvrdio je za Radio Slobodna Evropa (RSE) advokat osumnjičenog, Omar Mehmedbašić.

„Kao razlog za određivanje pritvora Kantonalni sud u Sarajevu je naveo mogućnost ponavljanja krivičnog djela, dok je tačka b, koja navodi da bi osumnjičeni na slobodi mogao utjecati na svjedoke, odbijena“, izjavio je Mehmedbašić za RSE.

Osumnjičen je za zloupotrebu položaja, te da je pranjem novca stekao nezakonitu korist u iznosu većem od pola miliona maraka.

U okviru iste policijske akcije, pripadnici Agencije za istrage i zaštitu (SIPA) su na sarajevskom aerodromu dočekali u srijedu 21. oktobra avion iz Istanbula u kojem se nalazio i Davor Gaj. On se sumnjiči za krivično djelo zloupotrebe položaja, jer je bio odgovorna osoba u firmi “Otvorena mreža”.

Ko je Almir Ćehajić?

Almir Ćehajić je osnovao nevladinu organizaciju Otvorena mreža. Organizovao je odlazak na liječenje pacijenata u četiri klinike u Evropi specijalizovane za transplantaciju organa, te prikupljao novac za liječenje putem radijske i televizijske emisije „Udri muški“.

Nakon saslušanja predat je Tužilaštvu Kantona Sarajevo (KS). Tužilaštvo KS predložilo je Kantonalnom sudu u Sarajevu određivanje jednomjesečnog pritvora, u četvrtak, 22. oktobra.

Njegov advokat Omar Mehmebdbašić kazao je za RSE da je Čehajića prijavilo ‘sedam nezadovoljnih ljudi koji žele da im se vrati novac koji su dali za transplantaciju, ali da je taj novac trenutno upotrijebljen za druge bolesnike’.

„E, sada je tu taj procijep što je on uplaćivao pare za druge pacijente, dok su ovi na čekanju. I oni su tražili sad povrat i zbog toga je Batko pritvoren. On nije zaradio nikakav novac“, kaže Mehmedbašić.

Mehmedbašić kaže kako nigdje „u cijeloj medijskoj priči“ ne vidi da se piše kako je Batko „jedini organizovao 77 transplantacija bubrega, da je skinuo sa dijalize tolike ljude“.

„Niko nije kontaktirao ljude koji su se skinuli s dijalize, to je ogromna ušteda za državu. Da nije bilo Batka pitanje je da li bi otišli dalje od Vrazove i hitne“, kazao je Mehmedbašić.

Iz Otvorene mreže kažu kako je do sada 77 pacijenata operisano u inostranstvu u organizaciji ove nevladine organizacije, da imaju 300 pacijenata u programu, te da su dva trenutno u klinikama za transplantaciju u Turskoj.

Danijela iz Zvornika, kojoj je prije četiri godine ustanovljena ciroza jetre i savjetovana transplantacija, upućena je na kliniku u Turskoj, ali u vlastitoj režiji nije mogla sakupiti potreban novac za liječenje.

U inostranim klinikama cijena transplantacije bubrega iznosi 40.000 eura, a jetre 150.000 eura.

‘’U tom momentu je bilo nemoguće transplantirati jetru kod nas. U Republici Srpskoj apsolutno ne postoji donorska mreža, u Federaciji to se radi, ali veoma rijetko. Ja nisam mogla dočekati u Federaciji da dobijem transplantaciju, jer je stanje bilo poprilično hitno. U tom momentu nisam znala ni kome da se obratim, ni kud da krenem dalje. Kad sam se obratila Fondu zdravstvenog osiguranja, prvo našim ljekarima, ni oni nisu znali gdje da me upute. U Tuzli je ljekar smatrao, s obzirom na to da se radi vrlo rijetko transplantacija jetre, jer nema dovoljno donora, da ja neću moći dočekati tu. Jedina mogućnost je postojala da ja idem u Tursku, i to za živog donora,’’ ispričala je Danijela za RSE.

No, budući da nije mogla sakupiti novac, Danijela je pokušavala liječenje oficijelnom i alternativnom medicinom. Uspjela je zaliječiti jetru i osnovala udruženje ‘Nada’, u Zvorniku, na istoku Bosne i Hercegovine, kako bi pomogla onima koji su bili u istoj situaciji, a nisu znali kome da se obrate.
‘’Prevashodno, cilj je bio širenje svijesti o značaju transplantacije. Međutim, tadašnji ministar zdravlja u Republici Srpskoj nije uopšte imao želju da razgovara o transplantacijama, ne znam iz kog razloga, tako da je to udruženje, na neki način upravo zbog toga, kad se skupio novac za nekoga, pa da možemo da oformimo broj, da može da se uplaćuje, na kraju da ja isplatim onome kome treba, bolesniku, i to je bilo to”, navodi Danijela.

Udruženje „Nada“ je radilo tri godine. Prikupljali su novac i transparentno objavljivali donacije i troškovnik liječenja, dodaje ona.

Za tri godine, kaže, niko nije kontrolisao rad udruženja od institucija, ali je ona angažovala računovođu kako bi sve bilo zakonito.

Prije dva mjeseca, Danijela je odselila u Norvešku, kako bi, „ukoliko dođe do transplantacije, mogla je i obaviti“.

Zašto niko ne kontroliše rad humanitarnih organizacija?

Pravnik Darko Kremenović objašnjava za RSE da je humanitarna djelatnost u BiH zakonski definisana, ali je problem što niko ne kontroliše rad humanitarnih organizacija.

„Prva bi bila interna kontrola u samom udruženju koje prikuplja ta sredstva. Ako bi to bila organizacija koja se bavi uzimanjem novaca bez osnova, onda bi to bila kriminalna organizacija. U tom slučaju postoji krivično djelo i tu postoji krivična odgovornost. Donacija se smatra poklonom u skladu sa Zakonom o obligacionim odnosima. Poklon je namjenjen poklonoprimcu, koji može slobodno da raspolaže na način koji on misli da treba. Ali taj ko prima, te donacije nisu namijenjene za to udruženje, ili za direktora ili predsjednika udruženja. Novac je namijenjen za liječenje ili za pomoć određenoj grupi lica. Imate naravno Krivični zakon koji reguliše eventualnu zloupotrebu“, objašnjava Kremenović.

Prema zakonodavstvu Bosne i Hercegovine entitetski Zavodi zdravstvenog osiguranja (Republike Srpske i Federacije BiH) sklapaju ugovore za liječenje bh. pacijenata u inostranstvu i plaćaju dio ili cjelokupan iznos troškova liječenja.

Zavod zdravstvenog osiguranja Federacije BiH ima sklopljene ugovore sa klinikama u Hrvatskoj i Turskoj. Na federalnoj listi za presađivanje bubrega su 224 pacijenta, za presađivanje jetre 20 pacijenta, za presađivanje srca 13 pacijenata i za presađivanje rožnice 21 pacijent, potvrđeno je za RSE iz Ministarstva zdravstva FBiH.

No, novca je malo i mali broj njih dočeka da na ovaj način bude upućen na transplantaciju organa u inostranstvo.

„Prema podacima Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja Federacije BiH, a u skladu sa uvjetima propisanim Pravilnikom o uvjetima i postupku upućivanja osiguranih osoba na liječenje u inostranstvo od 1.1.2020. godine do 22.10.2020, na transplantaciju izvan BiH upućeno je osam pacijenata i to jedan pacijent na transplantaciju bubrega i sedam pacijenta na transplantaciju jetre“, saopšteno je iz Zavoda.

Pacijenti kandidati za presađivanje organa upućuju se u zdravstvene ustanove u Republici Hrvatskoj i Turskoj, sa kojim Zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja Federacije BiH ima zaključen ugovor o pružanju usluga transplantacije.

Fond zdravstvenog osiguranja Republike Srpske ima sklopljen ugovor za klinikama u Srbiji, a operacije koje se tamo obave finansira Fond. Takođe formiran je i Fond solidarnosti za liječenje djece, u koji se uplaćuju novci od plata zaposlenih u Republici Srpskoj, a preko fonda se djeca upućuju na klinike za transplantaciju u inostranstvu.

Liste čekanja su sve duže, novca sve manje, poručuju iz Udruženja dijaliznih pacijenata. Stoga se oboljeli kojima je preporučena hitna operacija i obraćaju humanitarnim organizacijama i udruženjima, a dio njih pokušava i samostalno prikupiti novac kroz humanitarne akcije, kako bi mogli otići u inostranstvo na operaciju.

Goran Ljuboja kaže kako su iz Udruženja dijaliznih pacijenata razgovarali sa ministrom zdravlja RS Alenom Šeranićem, koji je ocijenio da se može organizovati transplantacija za četiri, pet ljudi iz udruženja koji idu već duže na dijalizu.

„Ali naišla je ova korona i sve zaustavila“, kaže Ljuboja.

Klinički centar Tuzla obavljao je jedini prethodnih godina transplantacije, u entitetu Federacija BiH, međutim od pojave pandemije korona virusa sve je obustavljeno.

Najčešće su radili presađivanje bubrega, jer su pacijenti pronalazili donore u krugu porodice.

Rjeđe su rađene transplantacije jetre, s obzirom da donorska mreža nije zaživjela i sve je manje onih koji se odlučuju donirati organe umirućih članova porodice.

Pandemija i zatvaranje granica umanjili su šanse pacijentima iz BiH da odu na transplantaciju u inostranstvo, osim u Tursku koja još uvijek prima pacijente, piše RSE.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *