Ko je uhapšeni Nedžad Hasić: Preživio genocid, prebijan da “prizna” ubistva, više od 20 godina “ne postoji”

Nedžad Hasić, jedan od trojice Srebreničana iz već gotovo zaboravljenog procesa iz postratne BiH uhapšen je jutros u naselju Tinja kod Srebrenika po potjernici Interpola, čije je raspisivanje tražio bijeljinski Okružni sud.

Taj sud je u aprilu 1997. godine, za samo 15-ak minuta osudio njega, Behudina Husića i Ahmu Harbaša na po 20 godina zatvora zbog navodnog ubistva četverice Srba, drvosječa, nakon što su batinama i torturama iz njih iznudili priznanje.

Preživjele žrtve srebreničkog genocida vlasti Republike Srpske su teretile za navodna ubistva četiri Srbina iz Milića u mjestu Krušev Do kod Srebrenice 2. maja 1996. godine. Za ove optužbe nije bilo nikakvih dokaza, osim njihovih priznanja, iznuđenih teškim batinama i zlostavljanjima, a koje su kasnije povukli.

Nakon ukidanja te presude, nikad se više nisu pojavili pred bijeljinskim sudom i od tada do nas živjeli su u potpunoj ilegali, bez ličnih dokumenta i u stalnom strahu od hapšenja.

Sve je počelo u julu 1995. godine kada su se nakon genocida u Srebrenici Hasić, Husić i Harbaš, te još četverica preživjelih Srebreničana mjesecima krili po šumama u Podrinju da bi se u okolini Zvornika u maju 1996. godine predali američkoj patroli IFOR-a.

– Nismo najbolje poznavali put, plašili smo se mina i, kad smo vidjeli IFOR, odlučili smo da se predamo. Došli su prevodioci. Objasnili smo im da smo iz Srebrenice, da smo godinu živjeli u šumi, i zamolili ih da nas prevezu do Tuzle. Obećali su nam da će za petnaest minuta iz Tuzle doći neko da nas prebaci. Međutim, pojavila se srpska policija – ispričao je ranije za Dane Husić.

Prema njegovim riječima, policajci su rekli da će ih nakratko odvesti u Zvornik, na rutinsko ispitivanje. Tako su Amerikanci okončali svoju isporuku.

Prema njihovom svjedočenju, na ulazu u policijsku stanicu u Zvorniku stajao je nepoznat čovjek koji im je na vratima opsovao balijsku majku i kazao “da im ne treba suditi nego ih pobiti kao ostale”, a kasnije se ispostavilo da se radilo o Zoranu Dmitriću, istražnom sudiji iz Zvornika.

Nakon toga je, kako su svjedočili, uslijedilo masovno batinjanje, uglavnom nogama, ali i uz korištenje pajsera.

– Tjerali su nas da legnemo preko stolice: dvojica drže, a treći udara po leđima – svjedočio je Hasić.

Harbaš je, dan nakon hapšenja, sa jos četvericom Srebreničana odveden u Bijeljinu.

Svjedočio je da je svaku noć morao klečati na betonu, okrenut licem prema zidu dok mu je inspektor sjedio iza leđa, udarao ga po bubrezima i tjerao da priča.

– To nije bilo sve. Udarali su me metlom po glavi, ali, nisu udarali nasumice, nego samo po jednom mjestu, sve dok koža ne pukne. Kad sam skoro ostao bez kose, počeli su mi bradu paliti. Jednom je sva izgorjela – pričao je svojevremeno Harbaš.

Poslije takvog ubjeđivanja i razmjene argumenata, svaki je iznova dobijao priliku da “prizna” zločin.

Harbaš je svjedočio da su ih za vrijeme boravka u zatvoru u Bijeljini, sim onih koji su ih isljeđivali, tukli i drugi zatvorenici.

– Mi se, kao pilići, skupimo negdje u ćošku, jedan preko drugog. Ko bude na vrhu, prođe najgore – svjedočio je Harbaš, koji je rekao da je doveden dotle da je drhtao od svakog zvuka iz ključaonice.

Nakon skoro godinu svakodnevnih tortura počelo je suđenje, koje je odgađano nekoliko puta jer Srebreničani nisu prihvatali branioce postavljene po službenoj dužnosti.

Nenad Živkovic, Nadežda Milošević i Biljana Simeunović, advokati iz Zvornika, ponudili su, po Hasićevim riječima, nagodbu. Tražili su 55.000 DM “da sve dogovore sa sudijom”.

– Mi smo pisali našim porodicama i oni su sakupili 20.000. Rekli smo im da že ostatak novca dobiti kad budemo slobodni – pričao je Hasić.

Tuzlanski pravnici Bakir Pašić i Mensur Radončić su to suđenje posmatrali u svojstvu advokata-šaptača.

Na procesu konačno održanom u aprilu 1997, Hasić, Husić i Harbaš su osuđeni na šezdeset godina, a ostali su pušteni jer su kaznu već odslužili.

Temeljem dogovora tadašnjih vlasti u BiH 1997. godine su razmijenjeni za trojicu Srba iz Sarajeva, koji su se teretili za ratne zločine, ali su odmah po razmjeni abolirani.

Ahmo je dobio azil u Švicarskoj, koja je odbila da ga izruči u BiH.

Nedžad i Behudin za ovaj svijet do danas nisu postojali.

Iz SIPA-e nam je danas potvrđeno da je hapšenje na području Srebrenika izvedeno na osnovu potjernice Interpola koja je raspisana po naredbi okružnog suda Bijeljina, a zbog krivičnog djela ubistvo.

Pripadnicima SIPA-e prilikom pretresa asistirala je policija Tuzlanskog kantona.

Hasić je trenutno u Istočnom Sarajevu, gdje će u prostorijama SIPA-e biti podvrgnut krim-obradi, nakon čega će biti predat u nadležnost bijeljinskom Sudu, koji je za njim i raspisao potjernicu.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *