ZAŠTO O SLUČAJU ”IKONA” ŠUTI GORDANA TADIĆ?: Tužilaštvo jedino nadležno u BiH da istragom dođe do odgovora…

Milorad Dodik je proizveo aferu u koju su uključeni Ukrajina, Ruska Federacija i Interpol.

Nakon skandala oko ikone koju je Milorad Dodik uručio Sergeju Lavrovu, ministru spoljnih poslova Ruske Federacije, nastala afera poprimila je dimenzije međunarodne – provjere oko porijekla ikone zatražila je Ukrajinska ambasada u Sarajevu jer su na osnovu pečata zaključili da se radi o njihovoj kulturnoj baštini; nakon nekoliko dana oglasilo se i Ministarstvo spoljnih poslova Ruske Federacije sa saopćenjem da će ikona biti vraćena “darodavcu“ i to “radi daljnjeg pojašnjenja njene povijesti putem Interpola.”

Milorad Dodik je proizveo aferu u koju su uključeni Ukrajina, Ruska Federacija i Interpol (nesumnjivo su iz Ruske Federacije uradili provjere prije tog saopćenja). I nakon toga nestao iz javnosti, da bi se nekoliko dana kasnije saznalo da je u bolnici, a onda nekoliko dana kasnije i da je pozitivan na koronavirus. Iz toga proizilazi da bi Lavrov morao biti u izolaciji. Zbog kontakata.

Iz Tužitilaštva BiH su kratko saopćili da su zaprimili informaciju od ministrice Ministarstva vanjskih poslova BiH, Bisere Turković, u kojoj se navodi da je Ministarstvo zaprimilo notu ambasade Ukrajine, te da je “formiran predmet” i da će se “izvršiti provjere”, pišu Vijesti.ba.

No, afera se ne stišava, čak naprotiv. Dok su Dodik i njegov kabinet ćutali, pojavljivali su se pojedinci s raznim “objašnjenjima“ kojima su pokušali priču skrenu u drugom pravcu, između ostalog i tvrdnjama da je ikona vlasništvo Ruske pravoslavne crkve. No, reagirala je Ukrajinska pravoslavna crkva: “Ovo je politička gesta prema Ruskoj Federaciji jer je ova ikona upravo s teritorija koji je sada, nažalost, pod okupacijom.”

U svemu treba istaći još jednu zanimiljivost oko ove afere, a to je uvlačenje Bosne i Hercegovine u cijelu priču iako sastanak na kome je uručena ikona Lavrovu nije bio državnički: održan je u istočnom Sarajevu, u zgradi Vlade Republike Srpske, sam Dodik je tada izjavio da je „gospodin Lavrov došao u prijateljsku Republiku Srpsku i pričali smo o međusobnim odnosima koji su dobri i nema nijedno otvoreno pitanje RS i Ruske Federacije”. Na sastanku nije bilo obilježja države BiH, što je uz poruke poslate s tog sastanka dovelo do odbijanja Željka Komšića i Šefika Džaferovića da se dan poslije susretnu s Lavrom u zgradi Predsjedništva BiH. O čemu su, također, izvjestili svjetski mediji što je bila velika pljuska Dodiku jer je Lavrov iz BiH otišao praćen skandalom. No, nije se stigao ni kući vratiti kad ga je u Zagrebu sustigla vijest da je Ukrajinska ambasada zatražila provjeru porijekla ikone.

Nakon skoro deset dana skandala koji se ne smanjuje, stiglo je i saopćenje iz kabineta Milorada Dodika u kome ističu da ikona nije ukradena i da spada u red porodičnih osveštanih ikona: “Izmišljotine i neistine uslijedile su nakon pogrešne medijske prezentacije da je reč o ikoni koja je deo kulturne baštine i nacionalno blago, što nigde nije ustanovljeno.”

Nije prvi put da Milorad Dodik ne govori istinu, ili da nešto uradi a onda tvrdi da nije, ili da se samo “šalio”. Ono što zabrinjava je potpuna inertnost Tužitaštva BiH, iako se u cijelom skandalu radi o ugledu države, jer je Dodik ipak član Predsjedništva BiH. Dodatnu zabrinutost izaziva to što se do sada već nekoliko puta iz Tužitaštva BiH najavljivalo da se provjerava nešto oko Dodika, da imaju predmet… no, nikad nije bilo nikakog epiloga tih provjera, niti ozbiljne istrage.

U ovom slučaju, jasno je da se mora provesti ozbiljna istraga o tome kako je ikona za koju Ukrajinci tvrde da je ukradena s njihovih “okupiranih” teritorija (na kojima su djelovale razne ruske paravojne snage u kojima je bilo i Srba iz RS-a), zatim kako je došla u BiH, i na kraju kako se našla u posjedu Milorada Dodika, kao i na čiji prijedlog je upravo ta ikona uručena Lavrovu.

Zašto zabrinjava ćutnja Tužitaštva BiH? Iz prostog razloga što su oni jedini nadležni u BiH da istragom dođu do odgovora na ova pitanja.

U svom posljednjem velikom intervju koji je dala za televiziju (TV Face), Gordana Tadić, glavna Tužiteljica Tužitaštva BiH 29. maja ove godine, kada je uhapšeni premijer Novalić iz SIPA-e prebačen u Tužiteljstvo BiH i dok se čekala odluka da li će se zatražiti njegov pritvor (što se kasnije i desilo a Sud BiH odbio), rekla je da bi istrage trebale biti tajne, ali “ovo je slučaj za koji moramo izaći u javnost”.

Pokazala je time glavna tužiteljica iznenađujuću empatiju prema javnosti, odnosno temama koje izazivaju veliko interesiranje javnosti. Samim tim još više čudi što sada ne reagira, jer nisu za aferu oko ikone zainteresirani samo mediji u Federaciji, nego u BiH, regiji i cijelom svijetu.

Iako se u slučaju respiratori radilo o poslu koji je uz nekoliko posrednika (također) bio međunarodni, ekspresno su “pribavljeni dokazi” da se radi o “pranju para”, iako među dokazima u optužnici napisanoj šest mjeseci kasnije nema niti jednog podatka/dokaza o tome da su pare “oprane” i vraćene u BiH, ili da je premijer ostvario bilo kakvu materijalnu korist iz toga. No, upravo zato još više čudi da vispreni tužitelji Tužiteljstva BiH do sada nemaju odgovor ni na jedno od pitanja proizašlih iz skandala oko ikone.

U pomenutom intervjuu tužiteljica Gordana Tadić je upitana i šta sa istupima Milorada Dodika u Narodnoj Skupštini RS-a kada je priznao da se prisluškuju Vukanović, Stanivuković, navodeći njihove razgovore, šta su govorili, i tražeći od prisutnog Dragana Lukača, ministra MUP-a RS-a, da to potvrdi jer mu on dostavlja te transkripte. Tadićka je odgovorila da je Borenović podnio prijavu Tužitaštvu BiH zbog toga, te da će biti sve provjereno, i da će Dodik biti pozvan na razgovor. Sedam mjeseci kasnije niti se zna šta je “provjereno” niti je Dodik ikad “pozvan na razgovor”. Kao što nije ni zbog jedne druge prijave, među kojima je bila i ona o narušavanju ustavnog poretka BiH zbog organiziranja protuustavnog referenduma u RS, a za koje je Tužiteljstvo BiH zaključilo da “nema elemenata za gonjenje”.

I to nije jedini slučaj da provjere protiv Dodika nikad nisu provedene i pored postojećih prijava u Tužitaštvu BiH, dok se s druge strane neki dokazi ekspresno pronalaze, a neke optužnice budu gotove u rekordnom vremenu. Naravno, uz slučajeve kad Tužiteljstvo BiH nije nadležno, kao kada je u pitanju nabavka mobilne bolnice u RS, kojom se sam Dodik hvalio u medijima, a za koju je Tadićka rekla daje u nadležnosti tužiteljstva RS. Za razliku od nabavke respiratora za koje je, po njenim izjavama, SIPA odlučila da su u nadležnosti Tužiteljstva BiH nakon čega je predmet izuzet iz Kantonalnog tužiteljstva Sarajevo. (Što, također, nije baš najjasnije s obzirom da Tužiteljstvo BiH izdaje naredne SIPA-i, a ne obrnuto)

Na kraju, nije na odmet pomenuti da su se nakon ovog intervjua Gordane Tadić u kome je govorila o 6.000 osoba koje su im prijavljene, te da se oni bave organiziranim kriminalom, korupcijom, privrednim kriminalom, terorizmom, u javnosti pojavili izvještaji Joanne Korner (o procesuiranju ratnih zločina) i Misije OSCE-a u BiH (o procesuiranju korupcije) koji su bili najkritičniji upravo prema radu Tužitaštva BiH. I koji su doveli do međunarodnih pritisaka da zbog stanja u pravosuđu Milan Tegeltija, predsjednik VSTV-a podnese ostavku.

U skandalu oko ikone u pitanju je, uz ostalo, i ugled države. I Tužitaštvo BiH bi moralo što prije izaći s nekim odgovorima.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *