S MLADIĆEM JE KOVAO RATNE PLANOVE, A NAKON SVEGA JE DIGAO RUKU NA SEBE: Priznanje ratnog zločinca odjeknulo je u cijelom svijetu, no nije dugo mogao nositi osjećaj krivice…

Glavni lik naše današnje priče je stomatolog iz Sinja Milan Babić, pobunjenički srpski političar iz Hrvatske i osuđeni ratni zločinac. Od 19. decembra 1990. do 19. decembra 1991. godine bio je predsjednik “vlade” tzv. Srpske autonomne oblasti Krajine, a od 19. decembra 1991. do 16. februara 1992. bio je prvi predsjednik paradržave Republika Srpska Krajina, koja je osnovana na dijelu teritorija Republike Hrvatske kojeg je na početku rata bila okupirala JNA potpomognuta paravojnim snagama iz Srbije, Crne Gore i paravojnim snagama lokalnih Srba koje je naoružala i organizirala JNA. Nakon silaska s te dužnosti, ostaje aktivan u politici, te je bio i ministar vanjskih poslova RSK, ali i predsjednik vlade te paradržavne tvorevine.

Nakon što je 2004. godine osuđen na Međunarodnom sudu za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije na 13 godina zatvora, za progon na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi kao zločin protiv čovječnosti počinjen protiv civila na okupiranim područjima Hrvatske, 2006. godine je u zatvoru izvršio samoubistvo.

Babić se 1990. zalagao za prekid svih odnosa s hrvatskom vlasti, te za potpuno oslanjanje na Beograd i režim Slobodana Miloševića.

Babić je bio prvi predsjednik od takozvane Republike Srpske Krajine, područja velikim dijelom nastanjenog Srbima unutar Hrvatske nakon nasilnog protjerivanja Hrvata, koje je proglasilo nezavisnost nakon što se Hrvatska 1991. razdružila od Jugoslavije. Ipak, nakon Babićeva sukoba s Beogradom gubi stvarnu moć i utjecaj u Krajini, dok Beograd u Krajini na vlast dovodi svoje poslušnike, kao što su bili Goran Hadžić i Milan Martić.

Pred “Olujom” pobjegao je u Srbiju. O njemu se ništa nije čulo sve dok nije otkriveno da radi na jednoj farmi pilića u Vojvodini.

Kad ga je Haaški sud 2004. optužio za ratne zločine, bio je prvi optuženik koji je priznao krivnju i dogovorio se s tužiteljstvom, nakon čega je osuđen na 13 godina zatvora. Proglašen je krivim za zločin protiv čovječnosti.

Neki od zločina koje je priznao pred Haaškim sudom su:

sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu kako bi se prisilno trajno odstranila većina hrvatskog i drugog nesrpskog stanovništva sa otprilike trećine Hrvatske

sudjelovanje u reorganizaciji snaga Teritorijalne Odbrane kako bi sudjelovale u zločinima

sudjelovanje u financijskoj, materijalnoj, logističkoj i političkoj potpori za vojno preuzimanje teritorija od kojih će se formitati tzv. SAO Krajina

zatražio je pomoć i sudjelovanje snaga JNA u uspostavljanju i održavanju tzv. SAO Krajine

sudjelovanje u propagandi koja je dovela do eskalacije nasilje protiv Hrvata

distribucija oružja Srbima radi širenja kampanje progona

Na suđenju Milanu Martiću, Babić je izjavio kako su prema njegovim saznanjima Srbi u Hrvatskoj prvi upotrijebili silu tokom rata. Posebno je odjeknulo Babićevo priznanje zločina i pokajanje:

„Izlazim pred ovaj Tribunal sa dubokim osjećanjem sramote i kajanja. Dozvolio sam sebi učestvovati u progonu najgore vrste protiv ljudi samo zato što su bili Hrvati a ne Srbi. Žaljenje koje osjećam zbog toga je bol sa kojim moram živjeti ostatak života. Molim moju braću Hrvate da oproste braći Srbima. Preklinjem moj srpski narod da ostavi prošlost iza sebe i okrene se budućnosti gdje će dobro, saosjećanje i pravda na neki način olakšati rezultate zla u kojemu sam i sam učestvovao“.

Pronađen je mrtav u pritvoru u Den Haagu, te je objavljeno da je počinio samoubistvo.

SB

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *