ANALIZA AGENCIJE “PATRIA”: Rušitelje BiH pospremiti u zatvor, a procese vratiti u institucije države!

Bosna i Hercegovina je od svoje nezavisnosti u ćorsokaku između tiranije i anarhije, između potpuno suprotstavljenih vizija i koncepata njenog postojanja. I dok se prvih postratnih godina moglo govoriti o strpljenju, pozivati na dijalog i kompromise, takav pristup primarno međunarodne, ali i unutrašnje političke elite postao je deplasiran s tendencijom prerastanja u besmisleno.

Nijedna zemlja ne može dugo ostati država ako njome prestane da se upravlja, napisa Edward Luce u Financial Timesu, komentarišući potencijalno dvostranu prijetnju po američko društvo skrivenu između tiranije i svojevrsne institucionalne anarhije.

I dok se u zapadnim, uređenim društvima raspravlja o odlukama predsjednika, sudovi im ne podilaze, već sude, konfrontiraju se stavovi i argumenti zarad boljitka zajednice, na drugom kraju svijeta, rečenica kolumniste FT-a je definicija dvije i po decenije postojanja jedne države.

Bosna i Hercegovina je od svoje nezavisnosti u ćorsokaku između tiranije i anarhije, između potpuno suprotstavljenih vizija i koncepata njenog postojanja. I dok se prvih postratnih godina moglo govoriti o strpljenju, pozivati na dijalog i kompromise, takav pristup primarno međunarodne, ali i unutrašnje političke elite postao je deplasiran s tendencijom prerastanja u besmisleno.

Jer evo uđosmo u 27. godinu čekanja da se taj dijalog i dogovor dogode, da neko preuzme odgovornost za upravljanje državom po uzusima normalnog društva, a činjenica je da smo samo čekali Godoa, dok su nam godine pojele vrijeme i protjerale generacije, osakatile i usporile državu i od nje napravile prostor za performanse političkih pajaca sklonih najtežim oblicima kriminala.

Turbulentnih vremena i kriza je bilo i ranije, no nikada se kao danas nije manje upravljalo državom. Separatizam, fašizam, nacionalizam i revizionizam s jedne, etnička histerija s druge i učahurena politička minder klasa s treće strane, doveli su nas u situaciju da umjesto o očajnoj ekonomiji i svakodnevnim problemima ljudi, pričamo o ratu i mogućem sukobu. Mogući novi rat u Bosni i Hercegovini ponovo je udarna tema medija na svim meridijanima i paralelama.

Pristup pozivanja na dijalog dakle doveo nas je na početni položaj, tačno tamo gdje su nas dovele preteče nemuštih svjetskih birokrata 30 godina ranije. I to bi morao biti jasan signal onima koji su kreirali Dejtonski mirovni sporazum i pristup međunarodne zajednice u BiH da, ako stvarno žele mirnu i naprednu državu BiH, političke odnose u našoj zemlji ne smiju zasnivati na dogovorima svojevrsnih plemenskih vođa, već kroz institucije nezavisne i suverene, evropske države Bosne i Hercegovine.

Samo institucije sistema mogu na adekvatan način upravljati državom i procesima. A u Bosni i Hercegovini razoren je baš taj sistem. Stoga je krajnje vrijeme da se fokus s trostrane političke hobotnice koja ubija život gdje god zabaci pipke, prebaci na procese u tri stuba vlasti kako je to definisano u uređenim državama.

U Luceovoj priči Vrhovni sud je blokirao odluku predsjednika Joea Bidena i zamislite da je američki predsjednik reagovao u stilu “šta me briga za odluke Vrhovnog suda, tamo sjede sudije koje su birali Republikanci”. Amerika bi bila na nogama, jer to je podrivanje sistema i institucija.

U Bosni i Hercegovini svjedočimo višedecenijskom podrivanju svega što ima obilježja države. Sve to naočigled međunarodne zajednice, koja po slovu Dejtonskog mirovnog sporazuma ima obavezu da štiti baš te institucije. Mnoge od tih institucija kreirali su upravo predstavnici međunarodne politike, ali se danas one urušavaju. Izvođači tih rušilačkih radova su jasno vidljivi, ali nikako da dođemo u situaciju da oni budu efikasno sklonjeni s političke scene kao primjer svima koji dolaze poslije.

“Ako diktatoru otvorite bilo koja vrata on će samo gledati kuda će se provući i gdje će dalje ići”, kazao je krajem prošle godine bivši visoki predstavnik u BiH Christian Schwarz – Schiling, komentarišući poteze Milorada Dodika, koji se sam promovisao u lidera rušilačkih snaga.

Uz Dodika, identična bi rečenica mogla opisati i Dragana Čovića. Pomenuti dvojac je već godinama osovina svih rušilačkih misija protiv BiH. I svaki put im se iznova gleda kroz prste, dok oni u talačkoj krizi drže sve ljude ove zemlje. Da se Čovića sklonilo kada je krenuo u rušenje ustavnog poretka oživljavanjem zločinačkog projekta Herceg – Bosne, danas bismo pričali o nekoj drugoj hrvatskoj politici u BiH. Spisak argumenata i činjenica kada je sve morao biti sklonjen Milorad Dodik bio bi duži od svakog novinarskog teksta.

Je li međunarodna zajednica išta naučila iz svojih grešaka u prošlosti? Jer i polupismenom insanu je jasno da je i njihova dosadašnja politika iznova dovodila do novih podjela i novog podrivanja institucija BiH.

Nije li onda licemjerno oduševljenje međunarodnog faktora pozivom predsjednika susjedne Srbije Aleksandra Vučića izvođaču separatističkih planova u BiH Dodiku da se vrati u institucije države. Nije li licemjerno razgovarati i forsirati priču o izbornom zakonu s Draganom Čovićem nakon što se najugroženiji bh. Hrvat jasno stavio na dispoziciju retrogradnim, antidržavnim politikama u Moskvi, Beogradu i Banjoj Luci. Da, licemjerno je, baš kao što je licemjerno forsirati taj Izborni zakon sa Bakirom Izetbegovićem, dok Bosni i Hercegovini prijeti potpuni haos i dok svi listom upozoravaju na mogući rat.

Odgovorne za rušilačke pohode na državu i nefunkcioniranje sistema mora se odvesti u jedinu instituciju Bosne i Hercegovine u koju treba da se vode oni koji podrivaju njen ustavni poredak i krše zakone – u Tužilaštvo Bosne i Hercegovine. Kršenje Ustava i zakona je svugdje krivično djelo, ljudi koji ga počine bivaju izvedeni pred sud i osuđeni. Tako je to u normalnom svijetu, iz kojeg dolaze oni koji ovdje forsiraju paranormalne reforme s vođama koji su zaglibili u politikama podjela, nereda i haosa.

Umjesto takvih na političkoj sceni mora se otvoriti prostor svima koji su spremni institucionalno rješavati probleme, donositi zakone i kreirati politike za novo, bolje vrijeme, svim građanima Bosne i Hercegovine.

Još je davno Sofoklo zapisao da će država u kojoj nasilje i pojedinci ostaju nekažnjeni završiti u dubokoj tami. Bosna i Hercegovina predugo preživljava u tami vaninstitucionalnog djelovanja i nasilnog podrivanja sistema. Nekažnjivost takvog ponašanja neminovno jača rušilačke snage i pitanje je dana kada će se te snage usuditi za završni čin njihovog projekta podjele Bosne i Hercegovine. Zaustaviti ih može samo efikasna primjena zakona i propisa. U Americi su na primjeru Donalda Trumpa pokazali kako se zaustavljaju rušilačke snage, u BiH slični njemu traju predugo.

Vrijeme je za državu!

Nap.ba

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.