DRAGAN BURSAĆ, OTVORENO: „Paračetnički režim u Srbiji koji ljubi zločinca Ratka Mladića i veliča fašističkog slugu Dražu Mihailovića, posve logično, odlučio je…“

U prevodu, zaboli državu Srbiju donji dio leđa i za najmlađim narodnim herojem i za cjelokupnim antifašističkim naslijeđem.

Piše: DRAGAN BURSAĆ

Paračetnički režim u Srbiji koji ljubi zločinca Ratka Mladića i veliča fašističkog slugu Dražu Mihailovića, posve logično, odlučio je na simboličkoj ravni da po treći put ubije Boška Buhu. I zaista, ne idu sa istu stranu istorije ovi monstrumi sa partizanskim Narodnim herojem.

Svi ste vjerovatno čuli da će se za par dana na dobošu iliti na licitaciji naći Memorijalni kompleks „Boško Buha“ na Jabuci.

Zaboli državu Srbiju donji dio leđa za Boškom Buhom
Za one koji ne znaju, sudbina Memorijalnog kompleksa „Boško Buha“ na Jabuci kod Prijepolja nedavno je po drugi put dovedena u pitanje, iako je prije tri godine dogovoreno da postane vlasništvo države.

U prevodu, zaboli državu Srbiju donji dio leđa i za najmlađim narodnim herojem i za cjelokupnim antifašističkim naslijeđem. Dobro, kad vidimo ko vodi tu državu, kako ta država predano štiti muralne ratnih zločinaca, a kroz obrazovni sistem uz svesrdnu podršku Crkve Srbije aktivno u nebesa diže baš ubice Boška Buhe, dakle četnike, sve je jasno i samo bi se idealističke budale mogle čuditi neizbježnom, a to je konačna povijesna fašizacija Srbije.

Dan mrmota dug tri godine
Ima nešto drugo. Da sam htio obmanuti urednika ovog portala ili sve vas, jednostavno bih stavio bez znakova navoda recimo ovo:

„Prodaje se Memorijalni centar podignut u spomen na Boška Buhu, narodnog heroja i najmlađeg bombaša NOR-a, sagrađen u selu Jabuka blizu Prijepolja, na mjestu njegove pogibije 1943. godine. Centar će zajedno sa domom omladine, muzejom i spomen domom, uz hotel, dvije vile i smještajne paviljone ići na licitaciju koja će biti održana 28. februara u Beogradu kao dio imovine preduzeća u stečaju Putnik iz Prijepolja.„

A šta je ovdje tako čudno, zapitaćete se?

Malo strpljenja. Mogao sam staviti po navodnike i ovo, recimo:

“Tako je, narode moj. Ode Boško Buha na doboš. Na koncu konaca, on je obično «crveno derle», «partizanče», koje se borilo protiv «prave stvari», preciznije protiv «kralja i otadžbine». Zanimljivo je da će kupac moći da radi šta hoće sa kompleksom Memorijalnim, uz malu opasku kako će morati da se pobrine za bistu Buhinu, pa makar je i premjestio. Ostatak kompleksa – od volje kupcu. Još zanimljivije, u početnoj fazi, ovaj kompleks je nastajao akcijom „pionirskog dinara” i donacijama, na inicijativu pionira Pljevalja i Prijepolja. No…“

Dobro Bursać, sve ovo stoji, u čemu je problem???

Strpite se još malo! Evo još samo jedan pasus pod navodnicima:

“No, nema više pionira, nema više pionirskog dinara, nema više partizana, nema više Boška Buhe pa, eto, vrijeme je da se rasformira i Memorijalni kompleks. Samo jedna riječ još o spomen-kompleksu. Memorijalni kompleks je još 1986. dobio status nepokretnog kulturnog dobra od izuzetnog značaja, za koji je nadležan Republički zavod za zaštitu spomenika kulture Srbije.“

I šta je ovdje obmana, pitaće se mnogi? I čemu znakovi navoda, koga si citirao, Bursać???

Pa obmana je što je gore citirani dio teksta napisan prije tačno tri godine na jednom drugom portalu. Dakle, ovo sam citirao samog sebe iz februara 2019. Nije da si dižem cijenu, nego nije u redu podvaljivati uredniku i vama nešto staro pod nešto novo.

Pa tako za te tri debele godine, što se tiče Boška Buhe, samo je odloženo ovo što ga sljeduje, dakle – bubanj. A ovi štu su ga ubili, dakle četnici i njihovo naslijeđe, postalo je u međuvremenu hiperdominatno i jedino oficijelno narativno stanje u Srbiji. U prevodu, možda se prije tri godine neko i bunio zbog (tada drugog) ubistva Boška Buhe, ali se danas na treće ništenje dječaka-narodnog heroja niko neće ni brecnuti.

I onda je opet posve jasno – tamo gdje su četnici oslobodioci, gdje je čiča Draža, kako mu tepaju, “vođa prvog gerilskog pokreta u Evropi“, tamo nema mjesta za partizane, a najbolji Boško Buha je mrtav Boško Buha, bez spomenika u starom gvožđu. Točka.

Jer, kako objasniti strancu nepristrasnom da pored Ratka Mladića, zločinca koji je postao neka vrsta ulične mural posvuduše, pored Draže, pored ljotićevskih i nedićevskih koračnica na državnim manifetacijama, pored profašističkog narativa krvi i tla – tu pored u spomeničkom naslijeđu obitava i dječak antifašista, heroj u bronzi? Nikako.

Kažem, nema mjesta za Boška Buhu jer da ima, ne bi nakon tri godine svi zajedno, kao u kakvom fašističkom Danu, mrmota patetično naprđivali uvijek istu priču. Ukratko – sa lošeg na gore.

A mogli smo se poredbeno-retorički zapitati, pa šta je sljedeće nakon što je ulica koja vodi do Partizanskog groblja, tu preko puta u Rudom dobila ime Draže Mihailovića? Šta je sljedeće nakon što portret tog istog Draže krasi ulaz u muzej legendarne Prve proleterske? Pa naravno, protjerivanje Boška Buhe na smetljište istorije. Dakako, one srbijanske-nakaradne, koja je za internu opijatsku upotrebu.

Ostaće Boško Buha, mimo srpskog sveta, simbol otpora, dijete-narodni heroj, izučavaće se podvizi njega i malenih, koju su živote dali u borbi protv fašizma.

Kažem, ovako je lakše.

I za naciste, koji se seru po povijesti, ali i za svakog objektivnog čovjeka, koji zna da se gangrenozni ud siječe u korjenu. Za neku “novu“, a zapravo jedinu, naučnu povijest, koju smo imali sreće izučavati u periodu od 1946-1990. potrebno je sveopšte rušenje ovih nakaradnih konstrukata.

Naša tajna pionirskog dinara
Baš za kraj sage o ubijenom Bošku Buhi, koga smo dali na daboš, jedna pikanterija.

Gore je pomenut izvjesni “pionirski dinar“. Znaš li, čitaoče vrli, da su se vjerovatno i tvoj dinar ili danas marka ili euro našli u spomeniku Bošku Buhi?

Sonja Ćirić za beogradsko “Vreme“ piše:

“Novac za izgradnju Kompleksa, osim od donacija, prikupljen je od ‘pionirskog dinara’ – priloga dece iz bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, akcije kakva na ovim prostorima nikada ni pre ni kasnije nije sprovedena. Spomenik Bošku Buhi idejno je rešenje devojčice Jadranke Berić iz Gornjeg Milanovca, koja je pobedila na konkursu ‘Kako zamišljam spomenik Bošku Buhi’ na kome je učestvovalo 6069 pionira iz SFRJ“

I eto tako, sa Boškom Buhom (trenutno) odlaze i zadni trzaji antifašističke drčnosti u Srbiji.

Slava mu, a vi nikad ne zaboravite ni šta ste, ni ko ste, ni ko su vam heroji, ni za šta se borite.

A Boško će se vratiti na svijetlu stranu povijesti sa našim potomstvom. Ja to znam! Nismo mi za džaba polagali onu pionirsku zakletvu!

(Prenosimo s portala Autonomija.info)

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.