Home Blog Page 2

DODIKU JE VEĆ ZLO: Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić putuje u daleku prijateljsku zemlju…

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić putuje u Tokio na poziv Vlade Japana, gdje će sutra u ime Predsjedništva BiH prisustvovati ceremoniji ustoličenja japanskog cara, njegovog visočanstva Narohita.

Planom posjete planiran je i susret predsjedavajućeg Komšića sa članovima japanske Parlamentarne grupe prijateljstva, najavljeno je iz Službe za odnose s javnošću Predsjedništvo BiH.

Nihad Čolpa: / “Čini se da je Vučić agresivniji od Miloševića!”

“Povodom Vučićeve najave još agresivnijeg naoružavanja Srbije nemamo nijednu dilemu da Vučić nastavlja Miloševićevu politiku, njegov je nasljednik, i po tome što svoju politiku zasniva na lažima o ugroženosti Srba i Srbije od strane susjeda, a zapravo je prošlost pokazala da su mnogi u regionu platili krvavu cijenu nakon silnih izjava Miloševića o ugroženosti Srba.”

Navodi se ovo u saopćenju Građanskog saveza (GS) koje potpisuje Nihad Čolpa, predsjednik GS-a i zastupnik u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH.

“Vučićevi izgovori, povodom naoružavanje Srbije, neodoljivo podsjećaju na Hitlerove iza 1935. godine kada je na sav glas govorio da se naoružava, jer ga susjedi ugrožavaju, što je postalo pravilo za agresiju.

U posljednjih nekoliko godina politički vrh Srbije strogo i prikriveno prijeti tako što ne poštuje Sporazumom o subregionalnoj kontroli naoružanja te na taj način ugrožava sigurnost u regionu i stvara uslove da se oružano razračuna sa susjedima i silom poput Miloševića
nametne svoje ciljeve”, navodi Čolpa, te nastavlja:

“Sa žalošću moram ponovo reći da politike devedesetih još uvijek vladaju u regionu, i to u trenutku kada zajedno proživljavamo demografsku katastrofu kakva nije viđena od krvavih devedesetih. Umjesto da svi zajedno ulažemo napore da sačuvamo stanovništvo, imamo
Vučića koji izdvaja ogromna sredstva u naoružavanje koje za posljedicu može značiti novu agresiju na nekog od komšija, jer svi dobro vidimo da Srbija nije ugrožena.”

Vojna industrija BiH u toku Drugog svjetskog rata – njemački vojni i privredni interesi

Industrijski potencijali Bosne i Hercegovine, kao ni Kraljevine Jugoslavije, do 1941. godine nisu bili u potpunosti organizovano uključeni i mobilisani u ratne potencijale zemlje i pored činjenice da su privredni potencijali zemlje bili dovoljni za potrebe vojske. I pored toga postojali su planovi, posebno Milivoj Savića, da se brzim tempom sprovedu zakonske regulative i angažman na provođenju industrijske politike u cilju “opšte državne mobilizacije”. Savić je smatrao da se postojeće sirovinsko ekonomske baze, za ratne potrebe, trebaju “koncentrisati u sredini zemlje”, odnosno u BiH. Pored strateških razloga u prilog ovog traženja išlo je i bogatstvo BiH resursima neophodnim za vojsku i rat, prije svega željeza. Plan je podrazumijevao i formiranje jakog željeznog industrijskog centra u Ljubiji i unaprijeđenje postojećih željezara u Varešu i Zenici. Također, iz Slovenije se trebala premjestiti glavnina proizvodnje municije, na prostor Prijedora.

Sama vojna doktrina Kraljevine Jugoslavije se bazirala na iskustvu iz Prvog svjetskog rata i francuskom modelu vojnog razvoja. Proizvodnja se uglavnom temeljila na proizvodnji i modernizaciji artiljerije. Sva ostala vojna tehnologija se bazirala na uvozu iz Francuske, Belgije, Čehoslovačke, Italije i Njemačke, a od 1937. godine gotovo isključivo iz Njemačke. Pored toga Kraljevina Jugoslavija je uvozila i osnovne sirovine za vojne potrebe, poput komponente za izradu eksploziva. Štaviše, uopšte nije postojao jasan uvid šta pruža domaća industrija. Time je ona zapravo tokom cijelog perioda postojanja, tj. do Aprilskog rata, ostala ovisna o uvozu vojne opreme i naoružanja. Sve do propasti kičmu cjelokupnog ratnog potencijala činilo je pet državnih i vojno tehničkih zavoda i nekoliko manjih preduzeća i fabrika u privatnom vlasništvu.

Kao najznačajniji pogon vojne industrije u BiH bio je Vojno tehnički zavod u Sarajevu, osnovan 1929. godine. On je 1. januara 1936. godine ušao u sastav Vojno tehničkog zavoda u Kragujevcu. U Zavodu u Sarajevu se izrađivala artiljerijska municija bez upaljača, dnevnog kapaciteta oko 1 000 komada. Zavod se od 1938. godine modernizuje i proširuje, a 1940. godine traži se stručna i tehnička pomoć Škodinih zavoda za puštanje u rad odjeljenja kod sela Gornja Vogošća, ka i za izgradnju postrojenja za izradu puščane municije u Busovači. Jugoslavenska vojska je u okviru investicionog plana “Jugočelik” finansirala i izgradnju kovnice za topovske dijelove i puščane cijevi u Ilijašu, kao i presaonicu za izradu artiljerijske municije 1939. godine. Iste godine i godinu dna kasnije Ministarstvo vojske i mornarice Kraljevine Jugoslavije nastoji sprovesti plan koji je podrazumijevao izgradnju tri ratne fabrike kojom bi država postala neovisna od nekih vojnih komponenti. Jedan od tri fabrike planirana je i u Kreki kod Tuzle. Fabrika za proizvodnju sirovog glicerina dovršena je do aprila 1941. godine, ali zbog rata pogoni nisu pušteni u rad. Pored navedenog u Višegradu, tačnije u “Višegradskoj industriji Stanković a.d”, su 1936. pušteni u rad pogoni za proizvodnju ručnih i avio bombi.

Kada je nacistička Njemačka sa svojim saveznicima 6. aprila 1941. godine napala Kraljevinu Jugoslaviju Komanda 2. njemačke armije naredila je vojsci “da pročešlja i očisti od neprijatelja što širi prostor oko Sarajeva i jugoistočno od njega prema Jadranskom moru u cilju… hitno prikupljanje i osiguranje plijena, prije svega u oblasti koje treba predati Italijanima”. Već 18. aprila, kada su stupile na snagu odredbe o kapitulaciji, Njemačka je poduzela sve mjere u pogledu eksploatacije vojnih postrojenja, saobraćajnica, uređaja veze i novogradnje. Dva dana kasnije u uputstvu Odjeljenja za pozadinu 2. armije navedeno je da “prikupljanje plijena dobije poseban značaj naročito na prostoru BiH”. Razlog tome je što se poražena vojska Kraljevine Jugoslavije najviše rasula upravo na prostoru BiH.

Nijemci koji su prošarali gotovo cijeli prostor BiH, nisu namjeravali olahko prepustiti njenu ratnu industriju i druge pogone, niti ekonomske potencijale ove zemlje, kao što su boksit, željezo, mangan, drvo itd. I pored činjenice da je cijeli prostor BiH ušao u sastav Nezavisne Države Hrvatske a dobrim dijelom pao pod interesnu sferu Italije, Nijemci su imali primat u eksploataciji bosanskohercegovačkih resursa. Još prije nego su u Bosnu stigli stručnjaci preduzeća “Hermann Goring Werke”, u Vojno privredni štab Jugoistok u Beogradu počeli su pristizati izvještaji pojedinih komandi za sirovine, sa opširnim detaljima rezultata izviđanja. Do kraja maja 1941. godine pretreseno je 26 fabrika, a tokom mjeseca juna i preostalih 9. Još u aprilu 1941. godine Uprava za vojnu privredu i naoružanje Trećeg Rajha pokazala je interes da se pojedini pogodi stave direktno u službu potrebe njemačke vojske: “Vistad” Višegrad, Zavodi Sarajevo, Pirotehnika Sarajevo, Zavodi municije – Vogošća kod Sarajeva, “Jugočelik A.G” Ilijaš, “Fabrika vagona, mašina i mostogradnje A.G” Slavonski Brod.

Time su svi privredni kapaciteti na prostoru BiH koji su služili za potrebe vojske Kraljevine Jugoslavije poslije aprilskog rata i kapitulacije države, pripali su Trećem Rajhu. Pored toga, njemački general Horstenau je imao zadatak da za njemačku ratnu privredu organizuje rad svih preduzeća u BiH u kojima je bilo takvog interesa: preduzeća vojne industrije oko Sarajeva i u Sarajevu, Zenici, Tuzli, rudnici željeza u Ljubiji, Varešu, Tomašica, Kozarac, željezare u Zenici i Varešu, rudnici uglja Breza, Kakanj, Zenica i rudnici u tuzlanskom bazenu, zatim rudnici soli u Tuzli, drvna industrija u Zavidovićima, Olovu i još nekim mjestima centralne i istočne Bosne, tvornice karabida i ferosilicijuma u Jajcu, rudnici boksita u Hercegovini i jugozapadnoj Bosni, izgradnja utvrda na prugama, cestama, rijekama, te oko značajnih preduzeća, zatim eksploatacija lokomotiva, vagona i drugih prevoznih sredstava.

Dizanjem ustanka i razvojem NOP-a došlo je do ugroženosti u radu pojedinih preduzeća, zbog čega je Treći Rajh bio primoran obezbijediti određene vojne snage koje su osiguravale preduzeća. Tako je preduzeće Višegradske industrije Stanković “Vistad” uključeno u njemačko državno preduzeće “Hermann Goring Werke”, a obezbjeđivala ga je četa Njhauzenove fabričke zaštite Werkschutz, sastavljena od folksdojčera iz Banata. Fabrika u Višegradu zapošljavala je u junu 1941. godine 2 400 radnika, a proizvodila je za potrebe Vermahta avionske bombe, minobacačku municiju, zapaljive bombe i vremenske upaljače za barut. U avgustu 1941. godine Vojno privredni štab Jugoistok povukao je narudžbu za ove upaljače, jer je smanjena potreba za njima, a potrebe su se mogle pokriti i bez kapaciteta u Višegradu. U jesen 1941. godine partizanske jedinice su nizom akcija nanijele velike teškoće u radu preduzeća. Da ne bi pala u ruke ustanicima Nijemci su 10. septembra 1941. godine kod Višegrada uništili skladište eksploziva, koje je bilo namijenjeno za zadovoljavanje potreba fabrike “Vistad”. Krajem oktobra partizanske jedinice su stavile pod opsadu ustaški garnizon u Višegradu. Koliko su bili bitni vojno privredni interesi Nijemaca vezano za fabriku “Vistad”, pokazuju i koraci u prethodnom periodu. Čak i kada je prostor Višegrad ušao u sastav NDH, zadržana je Njemačka nadležnost okupacione uprave u Srbiji jer je fabrika “Vistad” bila vezna za postrojenje Barić kod Obrenovca i postrojenja u Valjevu.

Što se tiče ostalih kapaciteta, “Pirotehnika” u Sarajevu prestala je sa radom odmah nakon aprilskog rata, poslije čega je većina radnika morala napustiti mjesto prebivališta i vratiti se u Srbiju, odakle je i bila većina radnika. Vojno tehnički zavodi u Vogošći, kao i kovnica i presaonica u Ilijašu aprilskim ratom bili su zatočeni u fazi rekonstrukcije, odnosno izgradnje i opremanja od firmi Škoda i Eumeko. Kao rezultat niza pregovora predstavnika Vermahta i vlasti NDH u avgustu i novembru 1941. godine, u kojima su učestvovali i predstavnici firme “Škodini Zavodi”, Pirotehnika Sarajevo se ugasila, a njene mašine i strojevi raspoređeni su u zeničku željezaru i na zavode u Vogošći. U pogon je puštena i fabrika sirovog glicerina u Kreki – Tuzla. Livnica u Ilijašu, kao i preduzeće drvne industrije “Hobag” u Zavidovićima preuzeti su početkom 1942. godine od strane Vermahta.

Proizvodnja željeza u Zenici i Varešu je prije svega zadovoljavala potrebe njemačke ratne privrede, dok je jedan dio odlazio za podmirivanje potreba NDH. Jačanjem NOP-a pogoršala se situacija u rudnicima, tako da je i rad željezara bio otežan. Također, stalne diverzije partizana na prugama znatno su usporavale proces proizvodnje čelika. Prema prvobitnom ugovoru obaveze NDH prema Trećem Rajhu iznosile su najmanje 30 000 tona čelika. Koliko su partizanske akcije, ali i saveznička bombardovanja uzela maha, govori podatak da je u 1943. godine zenička željezara proizvela 35 101 tonu sirovog čelika i 22 900 tona valjanog. Već u oktobru iste godine zbog djelomičnog razaranja prestala je proizvodnja i isporuka čelika za granate. Ova oštećenja fabričkih postrojenja čeličane, valjaonice, električne centrale, rudnika uglja i skladišta rezervi izvedena su 10. i 11. oktobra 1943. godine od strane ilegalaca iz Zenice i boraca 3. proleterske brigade NOVJ.

Redovna eksploatacija rudnika Vareš kao i proizvodnja čelika u vareškoj željezari prekinuta je 21. oktobra 1943. godine, nakon što su jedinice 17. udarne divizije NOVJ zauzele Vareš i uništile visoke peći željezare kao i radnička postrojenja. Time je obustavljen i rad u Zavodima u Sarajevu iz razloga što je obustavljena proizvodnja čeličnih košuljica za granate koje su proizvođene u Sarajevu.

Bosnae.info

Statistika Luke Jovića u meču protiv Mallorce je poražavajuća

Luka Jović je sinoć u meču protiv Mallorce konačno zaigrao u prvom timu Reala.

Srbijanski napadač prethodno nije ulazio u igru protiv Granade i Club Bruggea, a u derbiju protiv Atletica krajem septembra je odigrao samo tri minute.

Jović je sinoć odigrao 66 minuta, ali je ponovo razočarao, a to pokazuje i statistika kojom su se pozabavili španski mediji.

Za vrijeme koje je proveo na terenu, 21-godišnji napadač je imao samo 25 dodira sa loptom, a skoro da nije ušao u šesnaesterac Mallorce.

Nakon sjajne prošle sezone u dresu Eintrachta iz Frankfurta, Jović je ovog ljeta stigao u Real za 60 miliona eura, a od početka ove sezone je prošlo 63 dana i on još uvijek nije postigao gol za Real.

Kovačević je ovako nazvao Republiku Srpsku i ako se taj naziv primi…

Kovačević se izvinio, kako sada kaže, zbog nesmotrenog poteza od prije više godina kada je na društvenim mrežama okačio fotografiju ispod koje je napisao: “Pozdrav iz republike šumske”.
Portparol SNSD-a se izvinuo što je Republiku Srpsku nazvao “Republikom Šumskom”

Sarkazam u kojem sam šumu u kojoj sam se fotografisao šaljivo nazvao “republika šumska” je bio nesmotren. Žao mi je zbog toga. Ta objava je iz 2016. godine kada sam bio član GO SNSD i zaposlen u kabinetu predsjednika Republike i ni na koji način se nije odnosila na moju državu – naveo je Kovačević na svom Tviter profilu.
Kovačević je priznao da je bio i član SDP-a gdje je, kako kaže, ušao kao mladić i to kroz rnr.

UŽAS NA TRENINGU BAYERNA: Kovač prekinuo trening zbog sumnje u srčani udar svjetskog prvaka

Užasan događaj potresao je fudbalere Bajerna iz Minhena tokom nedjeljnog jutarnjeg treninga.

Jutros su trenirali samo oni koji nisu igrali u razočaravajućem remiju s Augzburgom 2:2, a između ostalih i Tomas Miler, Alfonso Dejvis i Korentin Toliso.

Kako piše njemački Bild, tokom jedne vježbe s loptom Toliso je iznenada sjeo na pod i uhvatio se za grudi, u predjelu gdje se nalazi srce. Svi oko njega su se prepali i pomislili da je riječ o srčanom udaru, nečem što nije uobičajeno za dob i fizičku spremu u kojoj se nalazi svjetski prvak s Francuskom.

Niko Kovač je istog trenutka zaustavio trening, a u pomoć je pozvan klupski doktor Peter Juebleker koji je Tolisa i pregledao. Bajern se službeno nije oglasio o ovom incidentu, a Bild navodi da je Juebleker kasnije viđen kako razgovara na telefon i detaljnije objašnjava šts se dogodilo. Njemački list navodi da je sa druge strane slušalice mogao biti neko iz ljekarske službe ili neko iz Uprave Bajerna.

Bild dodaje da se Korentin Toliso nakon svega osjeća dobro te piše da je trenutak nelagode došao u vrlo kratkom roku, u gotovo nekoliko sekundi, zbog čega je morao prestati s treningom.

BANKE VIŠE NISU IN: Pokušaj pljačke džamije u džematu Polje u Bosanskoj Dubici

Nepoznati počinilac ili više njih, u noći sa subote na nedjelju, kamenom je razbio prozor na džamiji u džematu Polje u Bosanskoj Dubici, ušao u prostoriju za molitvu i pričinio značajnu štetu.

Uviđaj je izvršila lokalna policija, čijom reakcijom su u Medžlisu Islamske zajednice Bosanska Dubica zadovoljni, javila je MINA.

– Očekujemo od istražnih organa pronalazak počinilaca. Po našoj procjeni upad u džamiju je imao za cilj koristoljublje. Zadovoljni smo reakcijom načelnika Radenka Reljića, koji je osudio ovaj čin te obećao pomoć u sanaciji nastale štete – izjavio je za MINA-u Safet ef. Beganović, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Bosanska Dubica.

(Fena/SB)

Maneu Van Dijk nije najbolji na svijetu: “Virgil, izvini, ali on je ispred tebe”

Dovođenje Sadia Manea na Anfield Road 2016. godine jedan je od najboljih poteza Juergena Kloppa otkako sjedi na klupi Redsa.

Iako je nekako u sjeni Mohammeda Salaha i Virgil Van Dijka Mane nosi možda i najviše zasluga zašto je Liverpool prošle sezone osvojio Ligu prvaka.

Koliko je zapravo Senegalac bio dobar pokazuje i podatak da je u FIFA nagradi The Best za najboljeg igrača svijeta Lionel Messi upravo glasao za njega.

“Sjajan je kompliment kada Messi glasa za tebe. Ako pogledate odakle dolazim, to pokazuje da sam dogurao poprilično daleko”, rekao je Mane.

Ako je Messiju Mane bio najbolji, 27-godišnjem senegalskom fudbaleru najbolji je Argentinac uz upućeno izvinjenje Van Dijku.

“Virgil je sjajan, sjajan igrač, međutim… Izvini Virgil, ali Messi mora biti ispred tebe”, kazao je Mane.

Messi i Van Dijk će skoro pa sigurno biti u užoj konkurenciji i za dobijanje Zlatne lopte. UEFA-ina nagrada za najboljeg pojedinca je pripala Holanđaninu, FIFA je nagradila Messija, ostaje da se vidi kome će pripasti i ona najprestižnija.

Mektić: Ja sam zvao narod na ulicu, a sada zovem na ovo

Ministar bezbjednosti BiH Dragan Mektić, otkada je prvi put u aprilu ove godine, otvorio svoj Twitter profil, stekao je veliku popularnost među korisnicima te društvene mreže.

U veoma kratkom periodu, Mektića je na Twitteru zapratilo skoro 5.000 osoba. Njegov neformalan način ophođenja u javnosti, bez dlake na jeziku, privukao je brojne followere na njegovom Twitter nalogu.

U svom novom twittu se osvrnuo na vlastito iskustvo pozivanja naroda na ulice.

‘’Ja sam izlazio na ulicu i zvao narod ali narod se nije odazvao u nekom većem broju kako bih stvorili potrebnu kritičnu masu.Ne bježim od činjenice, možda je i do mene ali neka to uradi i neko drugi ja ću uvijek biti ZA. Ovaj jaram se može zbaciti samo silom naroda.’’

Erdogan odao počast A. Izetbegoviću: Nas su zakopali u zemlju, ali nisu znali…

Predsjednik Republike Turske Recep Tayyip Erdogan je i na društvenim mrežama odao počast prvom predsjedniku Predsjedništva Bosne i Hercegovine Aliji Izetbegoviću i to povodom 16. godišnjice njegove smrti.

Erdogan je na Twitteru objavio poster sa fotografijom Alije Izetbegovića i njegovim citatom: “Nas su zakopali u zemlju, ali nisu znali da smo sjeme“.

Turski predsjednik je večeras i jedno obraćanje na skupu u Kayseriju počeo odavanjem počasti Aliji Izetbegoviću.

Alija Izetbegović bio je prvi predsjednik međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine i vrhovni komandant Armije RBiH tokom agresije na BiH. Rođen je 8. augusta 1925. godine u Bosanskom Šamcu, a umro je 19. oktobra 2003. godine u Sarajevu. Sahranjen je na šehidskom mezarju “Kovači” u Sarajevu.

Odrastao je i školovao se u Sarajevu, gdje je i diplomirao na Pravnom fakultetu. Kao pravni savjetnik, radio je u više sarajevskih preduzeća. Zbog svojih političkih opredjeljenja i djelovanja dva puta je zatvaran i osuđivan. U poznatom, politički montiranom, “Sarajevskom procesu”, kao prvooptuženi u grupi od trinaest muslimanskih intelektualaca, osuđen je na 14 godina zatvora.

Pokrenuo je formiranje Stranke demokratske akcije i na prvoj osnivačkoj skupštini SDA, 25. maja 1990. godine, postao njen prvi predsjednik. Nakon pobjede SDA na prvim višestranačkim parlamentarnim izborima, 1990. godine, Izetbegović je izabran za prvog predsjednika Predsjedništva Republike BiH.

Nakon prvih poslijeratnih višestranačkih izbora, 1996. godine, izabran je za člana, a potom i za predsjedavajućeg Predsjedništva BiH. Poslije deset godina obavljanja funkcije člana Predsjedništva BiH, iz zdravstvenih razloga, 2000. godine, podnio je ostavku na mjesto člana Predsjedništva BiH.

Autor je većeg broja publicističkih radova, studija i knjiga koje su prevedene na više svjetskih jezika.

Recent Posts