Home Blog Page 58

UBIO JE ČETVERO MLADIH, A ONDA SLEDIO SVE IZJAVOM! “Popio sam 12 PIVA, desilo se je*iga”!

Nikola Mihailović (27), koji je vozeći sa 1,18 promila alkohola i 170 na sat ubio četvero ljudi, poslije udesa je izašao iz kola i rekao “da ne zna šta se desilo”

Mihailović je nakon tragedije bio potpuno hladan i smiren, a očevici su ispričali da se osjećao na alkohol i da ih je zaprepastio onim što je rekao.

– Bio je ugruvan, ali je bio na nogama. Uspeli smo da mu pomognemo da izađe iz uništenog BMW. Pitali smo ga šta se desilo, a on je rekao: “Ne znam, možda sam zaspao. Ne znam ni koliko sam brzo išao. Jebiga, dešava se” – kaže za Kurir očevidac jezive nesreće.

Kako dodaje, Mihailović im je rekao da je u četvrtak čitavog dana pio alkohol, a da je potom sa svojom djevojkom, njenom sestrom i drugom izašao u grad, gdje je nastavio da pije.

– Bio sam kući, pio sam pivo. Ništa nisam jeo i izašao sam s društvom. U kafani sam nastavio da pijem. Popio sam možda 12 piva, moguće je da me je to stiglo – rekao je navodno Mihailović.

Očevici kažu da je bilo očigledno mortus i da je djelovalo kao da priča o nekome drugom, potpuno nesvjestan tragedije koju je izazvao.

Očevici pričaju i da su se začudili kada je Nikola rekao da se prije nekoliko dana ranije vratio s mora, pošto je i tamo imao saobraćajnu nesreću.

– Rekao je da je na moru bio sa drugom Stefanom, koji je i kobne noći bio s njim u kolima i koji je povređen u nesreći. Rekao je da su se ranije vratili, jer je imao udes, ali znatno lakši od ovog. Ispada da se to nije desilo na letovanju, oni u četvrtak ne bi ni bili u Srbiji – kaže sagovornik Kurira.

Podsjetimo, policija je poslije nesreće uhapsila Nikolu Mihailovića i odredila mu zadržavanje. Alko-test je pokazao da je u krvi imao 1,18 promila, a brzina auta bila je oko 170.

Sudar se desio kada je BMW otpozadi udario “Daciju”, koja se sa sporednog puta uključila na Ibarsku magistralu. Gurao ju je 70 metara, poslije čega je “Dacija” odletjela u livadu. Od siline udarca oba automobila ostala su potpuno smrskana.

PANDUREVIĆ OPASNO SPUSTILA DODIKOVOM SPIN-DOKTORU: “Špririću, pusti popis krava, idemo li u NATO”!?

– Špirić koristi onu matricu – drž’te lopova, dok proguramo ANP i nastavimo putem NATO integracija. Čisto da narod ne vidi da su jedno obećavali radi glasova, pričali o rusofiliji i ljubavi prema ‘matici Srbiji’, a da sada sasvim suprotno rade, kazala je Aleksandra Pandurović, reagirajući na jučerašnju izjavu Nikole Špirića..

– Očekivala sam od gospodina Nikole Špirića malo više kreativnosti. Umjesto što izmišlja tobožnje prenose nadležnosti od strane naših ministara u Savjetu ministara, te mu se priviđa ministarstvo poljoprivrede na nivou BiH, trebalo bi da nam kaže da li se po pitanju NATO integracija i on vratio na poziciju iz 2009. godine kada je pisao pisma NATO-u i molio za ‘ubrzan prijem’. Popis krava sigurno nije važnije pitanje od ovog, kazala je Aleksandra Pandurević, komentirajući za Oslobođenje jučerašnju Špirićevu izjavu u kojoj je ministre iz RS optužio da prenose nadležnosti i prave Ministarstvo poljoprivrede na nivou BiH.

Špirić bi, kaže Aleksandra Pandurević, trebalo da zna da se ministarstva prave zakonom koji se usvaja u parlamentu.

– On koristi onu matricu – drž’te lopova, dok proguramo ANP i nastavimo putem NATO integracija. Čisto da narod ne vidi da su jedno obećavali radi glasova, pričali o rusofiliji i ljubavi prema ‘matici Srbiji’, a da sada sasvim suprotno rade, dodaje ona.

BiH, odnosno njeni poljoprivrednici u oba entiteta su, zahvaljujući zatezanju SNSD-a, u poslednjih 10 godina izgubili 300 miliona evra bespovratnih sredstava iz IPS fondova namijenjenih poljoprivredi, objašnjava Pandurević.

– I to samo zbog jednog akta koji je SNSD bespotrebno kočio, a to je Strategija ruralnog razvoja. Kada je usvojena, ove godine su naši poljopšrivrednici prvi put dobili 30 miliona evra. Očito Špirić misli da su naši poljoprivrednici bogati kao i on, pa im nisu potrebna ta sredstva da prežive i održe proizvodnju. Treba pitati njih, šta misle o tome, primjećuje Aleksandra Pandurević.

U popisu poljoprivrednih gazdinstava, živine, nema nikakvog prenosa nadležnosti, a najmanje novog ministarstva, ističe.

– RS i Federacija će popisati svoja gazdinstva, Brčko distrikt svoja, i konačan rezultat je zbir. Da bi dobili bespovratna sredstva EU iz IPA fondova, to je neophodno da se uradi jer je bilo mnogo muljaža sa prijavama gazdinstava. Jednostavno, ako hoćemo pare, oni traže nulti popis. Pa upravo su ljudi bliski SNSD-u akteri međunarodnih afera u izvozu stoke koju nisu uzgajali nego preprodavali. To su SNSD poljoprivrednici, i njih štiti Špirić, a ne one čestite poljoprivrednike. Takav popis nam treba i radi nas samih da razni lažni poljoprivredni proizvođači ne bi dobijali budžetska sredstva, zaključuje Pandurević.

Na kraju, dodaje:”Nema popisa, nema para. Neka onda poljoprivrednici zatraže od Špirića da im izvadi novac iz svog džepa”.

HARADINAJA OPTUŽUJU ZA LIKVIDACIJU SVJEDOKA: “Svjedok protiv mene je poginuo u saobraćajnoj nesreći sa pijanim Srbinom u Crnoj Gori”

On je rekao da je “bilo slučajeva kada su ljudi pokušavali da uđu u program zaštite svjedoka kako bi imali bolji život u drugoj zemlji”.

“Ponudili su da sarađuju s tužilaštvom samo ukoliko budu primljeni u program zaštite svjedoka pod novim identitetom. Oni su otišli toliko daleko da su lagali pred sudom, što su iskusne sudije primijetile. To se ranije često dešavalo”, kazao je Haradinaj.

Kosovski premijer u ostavci Ramush Haradinaj izjavio je da nikada nije prijetio svjedocima i da je dokazano da je pogrešno da se ti navodi povezuju s njegovim slučajem.

“Ja to nikada nisam činio i nikada to nije učinio neko drugi, makar ne uz moje znanje. Bio je jedan svjedok protiv mene koji je poginuo u saobraćajnoj nesreći sa pijanim Srbinom u Crnoj Gori. Ali tek poslije njegove smrti se saznalo da se njegovo ime nalazi na spisku svjedoka optužnice protiv mene”, rekao je Haradinaj u intervjuu za njemački list Frankfurter algemajne cajtung.

Haradinaj je kazao i da je 2011. u Beogradu tadašnji glavni tužilac Haškog tribunala Serž Bramerc rekao da u njegovom slučaju “nije ubijen ni jedan jedini svjedok na listi optužnice ili u programu zaštite svjedoka”, prenosi Dojče vele.

“Na drugom suđenju protiv mene u Hagu sudije su čak potvrdile da sam naredio da se svjedocima ne prijeti. Svako ko je trebalo da svjedoči protiv mene na suđenjima mogao je to i da učini”, naveo je kosovski premijer u ostavci.

On je rekao da je “bilo slučajeva kada su ljudi pokušavali da uđu u program zaštite svjedoka kako bi imali bolji život u drugoj zemlji”.

“Ponudili su da sarađuju s tužilaštvom samo ukoliko budu primljeni u program zaštite svjedoka pod novim identitetom. Oni su otišli toliko daleko da su lagali pred sudom, što su iskusne sudije primijetile. To se ranije često dešavalo”, kazao je Haradinaj.

Haradinaj je govorio i o saslušanju 24. jula, kada se pred Specijalizovanim tužilaštvom za zločine OVK u Hagu branio ćutanjem tokom davanja iskaza u svojstvu osumnjičenog.

Rekao je da su istražitelji htjeli da saznaju više o osnivanju OVK i njegovoj ulozi u tome, da “nije bio suočen sa specifičnim optužbama” i da mu je zbog toga “advokat savjetovao da se ne izjašnjava konkretno”.

Naveo je da je ispitivanje trajalo sat vremena, da o optužnici ne zna ništa, i dodao da su osnivanje OVK i njegova uloga u tome dokumentovani u prethodna dva procesa koji su ukupno trajali osam godina i poslije kojih je oslobođen.

Haradinaj je rekao i da je za njega bilo “veliko iznenađenje” što je ponovo pozvan pred sud zbog zločina OVK i nagovijestio da bi njegovo protivljenje promjenama granica u regionu moglo da bude faktor koji je uticao da dobije poziv u svojstvu osumnjičenog.

“Nije tajna da se protivim promjenama granica u našem regionu koje podržava i dio međunarodne zajednice. Smatram da je to previše opasno. Stoga kažem da će takse od 100 odsto na uvoz robe iz Srbije ostati sve dok Beograd ne prizna nezavisnost Kosova. Suočavajući se s takvim okolnostima, postoje mnoge teorije i nagađanja kako je došlo do toga da sam sada pozvan”, kazao je Haradinaj na pitanje da li se slaže sa stavom da je Specijalni sud za Kosovo instrument za disciplinovanje kosovskih političara koji se ne pridržavaju onoga što nalaže Zapad.

Na konstataciju novinara frankfurtskog lista da se čini da ga je “uvođenje carina (Srbiji i BiH) koštalo podrške u Vašingtonu, jer predsjednik SAD Donald Tramp podržava promjene granica i razmjenu teritorija između Srbije i Kosova”, Haradinaj je naveo da je “bio svjestan mogućih posljedica”.

“Ali uvijek sam bio iskren prema našim saveznicima u Vašingtonu i Evropi, govoreći im da promjene granica ugrožavaju stabilnost na Kosovu i u čitavom regionu. Osim toga, veoma je teško otvoriti naše tržište susjednoj zemlji koja negira naše postojanje i prijeti nam. Stoga na Kosovu postoji konsenzus da carine ostaju dok ne dođe do priznanja (od Srbije)”, dodao je kosovski premijer u ostavci.

Haradinaj je 19. jula podneo ostavku na mjesto premijera pošto je dobio poziv za saslušanje pred Specijalnim sudom za zločine OVK u Hagu.

TRNOPOLJE PAMTI I ŽENE U LOGORU: Baka Dara zajedno sa svojim komšijama Bošnjacima DOBROVOLJNO postaje logorašica, ovo je priča NAD PRIČAMA

Priča o ženi čija ljudskost nadmašuje ovo vrijeme zaslužuje mjesto u čitankama, a njoj nema ni krsta na grobu.

U Trnopolju logor i u logoru ljudi. Dovedeni tog ljeta ‘92. od strane neljudi, od pripadnika srpske vojske, paravojnih formacija i policije. Samo zato što su Bošnjaci ili Hrvati, piše Dragan Bursać za Al Jazeera Balkans.

Pod kupolom nebeskom, pod suncem potkozarskim, tiskaju se tijela u nekoliko objekata, dok im vojnici dobacuju.

Da, ima i žena.

Trnopolje pamti i žene u logoru.

I djecu.

Nije Srpkinja među Bošnjacima, nego čovjek među ljudima

Među njima starija žena, Dara Samardžija. Neko ko razdvaja nacionalna krvna zrnca će se zapitati: otkuda Dara među Bošnjacima? A to je pogrešno pitanje. Pravo pitanje je, otkuda čovjek među ljudima? I odgovor je posve logičan – čovjeku i jeste mjesto među ljudima.

A priča o Dari Samardžiji, o potkozarskoj baki Dari, o ženi čija ljudskost nadmašuje ovo naše bezimeno vrijeme zaslužuje da se nađe u čitankama moje zemlje. Ovako, do sada, nema je niti na Googleu.

Priča o baki Dari počinje nakon Drugog svjetskog rata, kada se kao djevojčica sa partizanima doselila iz sela Pađene kod Knina u selo Kamičane, tu od Kozarca prema Trnopolju. Djevojčica je, i nakon smrti roditelja, ostala da živi sama u Kamičanima. Za one koji ne znaju, Kamičani su većinski, ali apsolutno većinski bošnjačko mjesto.

A onda je došla 1992. godina, godina zvijeri.

I da, zvijeri u srpskim uniformama protjeruju svo stanovništvo Kamičana u logor Trnopolje. I starce i žene i djecu…

Baka Dara ustaje i pridružuje se koloni ljudi, budućih zatvorenika logora Trnopolje. Srpski vojnici znaju ko je baka Dara i govore joj da može kao Srpkinja ostati u svojoj kući. Ona, heroina Potkozarja, to odbija i zajedno sa svojim susjetima postaje logorašica.

A to je početak kalvarijskog puta potkozarske heroine.

Dara je nakon boravka u Trnopolju, gdje je dijelila posljednju koricu kruha sa svojim komšijama, prevezena u teretnom vozu na ratnu liniju, između Doboja i Maglaja. I tu je prešla na slobodnu teritoriju pod kontrolom Armije BiH. Sve vrijeme rata provela je u izbjegličkim centrima u Zenici. Opet je dijelila sa komšijama, nakon logoraškog i izbjeglički hljeb. Opet je pod svodom nebeskim, samo onim centralne Bosne, bila čovjek čovjeku. Opet pokazuje da je ljudskost sa ljudima biti.

Silovanje kao ‘nagrada’ za ime i prezime

I nakon rata, baka Dara je bila pionir. Pionir povratka u Potkozarje. Vratila se među prvima nastanila u svojevrsnom baznom, povratničkom kampu u Lušci Palanci nadomak Sanskog Mosta.

A onda – šok!

Baka Dara je bila silovana. Neka zvijer, pod krinkom povratničkih muka i neuračunljivosti, zlostavljala je ženu heroja. A kazna? Mala, neadekvatna, nikakva. Kazna ublažena anarhijom i takvim vremenima.

Nema tih vremena koja mogu oprostiti i zaboraviti silovanje žena. Ipak, tako se zbilo, a u Lušci Palanci ne pričaju puno o tome. Mnogi kažu da je za silovanje opet krivo “pogrešno” ime i prezime baka Dare. A njeno ime i prezime je ČOVJEK.

I ne, nije to smelo baku Daru, nije se vratila u “svoj” nacion, nego je sa svojim komšijama čekala da joj se razrušena kuća u Kamičanima obnovi. To je jedino željela.

Kuća, tu pred očima

I negdje 1999. godine Dari Samardžiji je odobrena sanacija i rekonstrukcija kuće u Kamičanima. Dabome, radile su to strane organizacije. Naša zemlja se bavila navodno prečim stvarima od povratka ljudi. No, Dara zato čekala nije, uselila se u zgradu Društvenog doma u Kamičanima, tik preko puta ruševine koja je kućom trebala postati. Nanovo.

I nije sjedila baka Dara. A ne!

Dok je gledala kako joj se kuća obnavlja, sa pionirima povratnicima, pod stražom koja ih je štitila od mržnje lokalnih Srba, baka Dara je čistila i krčila od smeća i drače dvorišta komšijska, lokalne puteve, njive i živice. Baka Dara je radila sa svima da obnovi život, koji je neko ‘92 sistematski pokušao da zatre. I da, policija je opet stajala iznad njih, kao ‘92 u Trnopolju, ali ovaj put ih je zaista štitila.

Radila je baka Dara, radila koliko starica može, izmučena logoraškim mukama, onda izbjegličkim životom, pa silovanjem, pa povratkom na ledinu, pa šikaniranjem lokalnih Srba, pa jednim vidom vještačkog zatočeništva u ovim svojim Kamičanima… Radila je, ali je kuću svoju gledala, kako poput Feniksa niče iz ruševina koje je mržnja ostavila za sobom. Ima nade!

A onda – smrt!

Nije baka Dara dočekala da joj kuća bude obnovljena. Umrla je netom prije. Život koji bi se herojskom patnjom trebao zvati ostavio je neizbrisiv trag na Dari i prepustio je smrti.

I to je bila tek prva smrt bake Dare.

Druga Darina smrt

Ona je, eto, sahranjena je na pravoslavnom groblju u Kamičanima. I na tom groblju danas ne možete naći njen grob jer je maleni drveni krst davno u truleži nestao. Sjetite se, baka Dara je umrla prije tačno dvije decenije. Plastična slova njenog imena su se istopila i sa zemljom sljubila.

Dara Samardžija, heroj moje zemlje – žena logoraš, žena izbjeglica, silovana žena, žena povratnica, pionir povratka, žena radnica, žena koja je život vratila tamo gdje ga godinama bilo nije, leži negdje u Potkozarju, bez spomenika bilo kakvog.

A plastična slova njenog imena istopljena su u izgorenoj suhoj travi. Stopljena sa mutnim sjećanjima pojedinaca na baku Daru. I ta sjećanja blijede, nestaju.

Od svega je ostala jedna prazna kućica, u kojoj Dare nema i jedan neobilježen grob.

Na sramotu svih nas!

KAKAV OBRT: Bakir i Dodik zbog ovoga postali kao najbolji prijatelji, a platiće cijela Bosna!

Političari u BiH se međusobno napadaju, optužuju i vrijeđaju, ali su, kad se ugrozi njihova vlast, složni i međusobno se štite, te preko noći, oni postaju kao nokat i prst.

Upravo ovako se može tumačiti najnoviji preokret na političkoj sceni BiH, gdje su do juče najveći politički rivali – Milorad Dodik i Bakir Izetbegović, koji nisu propuštali priliku da jedan drugog opominju za nepoštovanje Republike Srpske, odnosno BiH, preko noći stali jedan drugom u stranu.

Tako je Izetbegović prije dva dana stao u odbranu Dodika, poručivši javnosti u Srpskoj da je besmisleno da ga nazivaju izdajnikom. Samo pet dana ranije, Izetbegović je javno optužio Dodika da su njih dvojica zajedno radili na prenosu nadležnosti sa Srpske na BiH, čime ga je indirektno označio kao osobu koja je radila na slabljenju Republike Srpske.

– Opozicija mora nešto da govori, pa oni su izradili taj plan (Prvi godišnji nacionalni program – ANP, op. aut). Dodik ga može samo prihvatiti redukovanog, besmisleno je da ga optužuju da je izdajnik – naglasio je Izetbegović, komentarišući nedavni dogovor s Dodikom i liderom HDZ BiH, Draganom Čovićem, oko formiranja Savjeta ministara, a u kojem su se dotakli i NATO put BiH.

Kanton na meti
Upravo je ova tačka izazvala najviše polemike u javnosti, kojoj ni pet dana nakon njihovog zajedničkog sporazuma nije jasno šta su oni tačno dogovorili kada je u pitanju NATO.

Profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu i politički analitičar, Enver Kazaz, ističe da sporazum koji su potpisala trojica lidera, zasigurno ide na ruku Dodiku, koji je ujedno pobjednik političke krize u BiH. Tu krizu je, kako smatra Kazaz, izazvao član Predsjedništva BiH Željko Komšić, tražeći da se aktivira MAP.

– Izetbegović dok brani Dodika nije ništa drugo nego servilni političar koji pokušava iskoristiti lidera SNSD da sruši Vladu Kantona Sarajevo. To je cijela priča oko potpisivanja sporazuma između trojice lidera. To znači da Izetbegoviću nije važna država u koju se retoričko-patriotski kune, nego budžet od preko milijardu maraka u Sarajevu – ističe Kazaz.

Tumačenja

Politički analitičar Cvijetin Milivojević ističe da preokret koji se desio nije ništa posebno čudan, jer je sve to dio politike, koja je vrlo slobodna za tumačenje.
– Izetbegovićeva podrška se može čitati dvojako. Prvo, kao jedna vrsta fer odnosa i razumijevanja prema potencijalnom budućem partneru u Savjetu ministara BiH. Druga može biti sasvim obrnuta, tačnije, da Izetbegović svojom podrškom zapravo šalje negativnu poruku Dodikovim biračima u Srpskoj. Čim ga ja hvalim, njegovi birači će smatrati da to što Dodik radi nije dobro. Može se i tako tumačiti – ističe Milivojević.

Komentarišući sporazum trojice lidera, posebno onaj dio koji se odnosi na NATO, Milivojević kaže da se i to može tumačiti na razne načine – i onako kako to tumači Dodik, ali i onako kako tumači opozicija u Srpskoj.

– Može se istovremeno tumačiti i na druge načine. Recimo, imate raniju izjavu Izetbegovića koji kaže da će u naredne tri godine biti zastoja u evroatlantskim integracijama. Sve to je dovoljno široko za tumačenje na razne načine – pojašnjava Milivojević.

Predug rok za formiranje SM
Rok od mjesec dana za formiranje Savjeta ministara BiH, koji su dogovorila trojica lidera, za Milivojevića je predugačak i upitan.

– Dovoljno dug da svako od njih može, kao jegulja da ispliva i izvuče se iz tog dogovora, ukoliko u nekom trenutku smatra da nešto od toga nije u njegovom interesu – kaže Milivojević.

Dodaje da s druge strane ima i utisak da nekom iz EU uopšte ne odgovara da se formira vlast u BiH.

– Formiranje vlasti je jedan od prvih uslova u abecedi potencijalnog demokratskog puta ka EU, dok NATO nije obavezan. Pa zašto se onda na tome insistira – upitao je Milivojević.

VRLO OŠTRA REAKCIJA DRAGANA ČOVIĆA: “Ovo je sramota, tražimo izvinjenje SVIM Hrvatima!”

Brza reakcija istražnih organa mora rezultirati prikladnom kaznom za počinitelje navedenog zločina protiv hrvatskog naroda.

Namjerni i sramotni pokušaji nametanja krivice za nedopustive povrede suživota dio su medijskog terora nad Hrvatima u javnom prostoru Bosne i Hercegovine, te nedopustivi udar na temeljne vrijednosti BiH, saopćeno je iz Hrvatske demokratske zajednice BiH.

Kako je navedeno u saopćenju, sramotni napad na primjer suživota opovrgnut je kao djelo mržnje i nacionalne netrepeljivosti, ”za kojeg se nadamo da će poslužiti kao primjer kojim će se zaustaviti i obeshrabriti svi daljnji pokušaji nedjela nacionalne mržnje”.

”Napadi ove vrste i pokušaji podmetanja zločina nedopustiv su udar, kako na hrvatski, tako i na druge narode i građane Bosne i Hercegovine.
Pozivamo na rasvjetljavanje događaja u Uskoplju koje će temeljitom istragom motiva i okolnosti ustanoviti počinitelja sramotnog čina, ali i one na čiji je poticaj čin izvršen.

Brza reakcija istražnih organa mora rezultirati prikladnom kaznom za počinitelje navedenog zločina protiv hrvatskog naroda.

Konačno, u ime hrvatskog naroda u Uskoplju i u Bosni i Hercegovini, te u ime svih naroda i građana BiH koji zastupaju kulturu suživota, pozivamo počinitelje i one koji su danas neutemeljno izricali optužbe protiv hrvatskog naroda i njegovih predstavnika na javnu ispriku”, saopćeno je.

Podsjećamo, policija je jučer potvrdila da je autor uvredljivih grafita jedan do vlasnika automobila na kojima su bili iscrtani.

Tegetlija odgovorio LIČNO Wigemarku: Jao, vjerujte mi

Šef Delegacije EU BiH nedavno je uputio pismo predsjedniku Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH Milanu Tegeltiji, reagujući na produženje mandata sudiji Kantonalnog suda u Sarajevu Huseinu Delaliću.

Kao što je poznato, Ured disciplinskog tužioca BiH pokrenuo je disciplinski postupak protiv sudije Delalića jer prilikom imenovanja nije naveo da je bio pravosnažno osuđen za pokušaj silovanja. Nekoliko dana nakon pokretanja disciplinskog postupka VSTV je produžio mandat Delaliću na dužnosti dodatnog sudije Kantonalnog suda u Sarajevu.

Reagujući na Wigemarkovo pismo, Tegeltija je uputio svoj odgovor kojeg prenosimo u cijelosti.

– Vaša ekselencijo, poštovani gospodine Wigemark,

primio sam Vaše pismo, koje ukazuje na problem produženja mandata dodatnom sudiji Kantonalnog suda u Sarajevu Huseinu Delaliću. U cjelosti dijelim Vaše ocjene i zabrinutosti sadržane u pismu, međutim, želim da Vas obavijestim o sljedećem:

Još krajem 2017. godine ukazivao sam javno na problem nedostajućeg sistema provjere prošlosti (background check) prilikom donošenja odluka o imenovanju sudija i tužilaca u Bosni i Hercegovini te, sjetićete se, predvidio mogućnost ovakvih situacija.

Upravo zbog toga insistirali smo na inkorporaciji sistema provjere prošlosti (background check) u sistem imenovanja sudija i tužilaca. Povodom toga Visoki sudski i tužilački savjet Bosne i Hercegovine (VSTS BiH/Savjet) je i donio zaključke koji su, u to vrijeme, bili osporavani u javnosti, vjerovatno uslijed nerazumijevanja dubine problema i svih konsekvenci koje taj nedostatak sistema može proizvesti. U konačnici, u saradnji sa Evropskom komisijom, ove godine organizovan je i TAIEX seminar na tu temu te se nadam da će, kao jedan od rezultata i tog seminara, proizaći kvalitetno normativno rješenje za ovaj istinski i duboki problem imenovanja sudija i tužilaca u BiH.

U povodu konkretnog slučaja, želim da Vas obavijestim da je Prvostepena disciplinska komisija VSTS-a BiH suspendovala dodatnog sudiju Huseina Delalića sa dužnosti, do okončanja disciplinskog postupka, čiji je predmet tužba Ureda disciplinskog tužioca (UDT/Ured) VSTS-a BiH protiv navedenog sudije radi davanja netačnih podataka, odnosno, upravo sakrivanje podataka o ranijoj osuđivanosti istog. Nakon okončanja disciplinskog postupka i utvrđivanja svih činjenica i okolnosti predmetnog slučaja, Disciplinska komisija će donijeti konačnu odluku.

U pogledu produženja mandata ovog dodatnog sudije, želim da Vas obavijestim da se ovdje nije radilo o imenovanju koje prolazi kroz konkursnu proceduru, nego produženju mandata. Samo imenovanje istog na prvu pravosudnu funkciju, nakon provedene reforme, bilo je 1.1.2004. godine na poziciju tužioca Kantonalnog tužilaštva Sarajevo, da bi isti dana 1.8.2011. godine bio imenovan na poziciju dodatnog sudije Kantonalnog suda u Sarajevu, od kada mu je svake dvije godine produžavan mandat dodatnog sudije. Prilikom produžavanja mandata ne provodi se posebna konkursna procedura, nego se isti produžava na osnovu prijedloga predsjednika suda koji ukazuje da još postoji potreba za dodatnim sudijom te potvrde nadležnog ministarstva o obezbjeđenju finansijskih sredstava za dalje finansiranje dodatnog sudije, nakon čega Komisija za pravosudnu upravu daje prijedlog za produženje mandata dodatnom sudiji VSTS-u BiH. Na osnovu ovih parametara dolazi do produženja mandata dodatnim sudijama, koji se samo jednom imenuju i to je u ovom slučaju bilo 1.8.2011. godine.

Pregledom transkripta sjednice, ustanovio sam da na sjednici VSTS-a BiH, na kojoj se odlučivalo o produženju mandata dodatnom sudiji Huseinu Delaliću, članovi Savjeta nisu bili obaviješteni o disciplinskom postupku i njegovom predmetu tužbe protiv imenovanog, tako da su odluku o produženju donijeli nemajući to saznanje.

Takođe, želim da Vas obavijestim da prilikom procedure produženja mandata dodatnim sudijama sastavni dio propratnih materijala ne čine podaci o tekućim disciplinskim postupcima i predmetima tih disciplinskih tužbi.

Uslijed svega toga došlo je do produženja mandata Huseinu Delaliću.

Ovaj slučaj ukazuje na ozbiljan i dubok problem nedostajuće provjere prošlosti (background check) koji ističemo od 2017. godine te se nadam da će ovo biti dodatni motiv i stimulans da se ovo izuzetno važno pitanje brzo i kvalitetno normativno uredi, kako bi smo u budućnosti izbjegli ili maksimalno reducirali mogućnost za ovakve situacije – stoji u Tegeltijinom pismu Wigemarku.

TEMELJ OPSTANKU BOŠNJAKA U GLAMOČU

Kulturno-edukativni centar najveći je i najznačajniji objekt izgrađen u posljednjih dvadeset pet godina na širem području Glamoča. Njega su 28. jula svečano otvorili Husein-efendija Kavazović, reisul-ulema Islamske zajednice u BiH, Šefik Džaferović, član Predsjedništva BiH, Ugur Ibrahim Altay, predsjednik Unije gradova i općina turskog svijeta, Salem-efendija Dedović, muftija mostarski, profesor Fahri Solak, generalni sekretar Unije gradova i općina turskog svijeta, Arif Kovačević, predsjednik Medžlisa Islamske zajednice Glamoč, i Muhamed efendija Dragolovčanin, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Glamoč

Od završetka agresije na Bosnu i Hercegovinu do danas u Glamoč se nije mnogo ulagalo. To je dodatno nagnalo stanovništvo na selidbu i potragu za sretnijim životom. Zbog nesvakidašnje velike migracije stanovništva, u ovom gradiću moguće je vidjeti zgrade u kojima je većina stanova prazna, a ukupan prizor neodoljivo podsjeća na apokaliptične filmske scene i priče o gradovima duhova. Ko je čitao roman Pedro Paramo velikog hispanoameričkog pisca Huana Rulfa, može pomisliti da je radnja ovog romana smještena baš u Glamoču, gradu koji gubi svoje stanovnike. Prije Drugog svjetskog rata ovdje je živjelo 25.000 ljudi, prije agresije na Bosnu i Hercegovinu približno 13.000, a danas ih je manje od 4.000. Prazni stanovi svjedoče o ovoj tužnoj statistici.

NIŠTA BEZ POMOĆI IZ TURSKE

Međutim, kada su reporteri našeg časopisa prije deset mjeseci boravili u Glamoču, zabilježili su da oni koji su ostali ipak nisu izgubili nadu u bolju budućnost. Naši reporteri zatekli su živahne radnike kako završavaju radove na objektu koji je izgledom odudarao od ostatka glamočke arhitekture. Riječ je o Kulturno-edukativnom centru u vlasništvu Medžlisa Islamske zajednice Glamoč, koji je, kako su nam rekli, trebao biti završen polovinom 2019. godine. I zaista, ovaj objekt otvoren je svečano u nedjelju 28. jula. Izgrađen je na pet etaža, ima više od 1.000 kvadratnih metara prostora, a čelni ljudi Islamske zajednice i Glamoča nadaju se da bi on mogao doprinijeti poboljšanju ekonomske situacije za Medžlis i glamočke Bošnjake.

“U ovaj ćemo objekt prebaciti sjedište Islamske zajednice, ‘Merhameta’ i ‘Preporoda’. Ovim Bošnjaci Glamoča dobijaju zgradu u kojoj će biti smještene sve važne institucije za naš fizički i duhovni opstanak u ovom kraju”, objašnjava Arif Kovačević, predsjednik Medžlisa Islamske zajednice Glamoč. On ističe da je Unija gradova i općina turskog svijeta donirala 500.000 maraka, Federalno ministarstvo izbjeglih i raseljenih osoba dalo je za građevinske radove 60.000 KM, Komisija Fonda za povratak 40.000 KM, a Rijaset Islamske zajednice u BiH pomogao je u opremanju dijela prostora.

“Ovim Bošnjaci u Glamoču dobijaju svoju adresu. Imat ćemo i halal-restoran, ali i sobe za goste. To je ono što trenutno fali ovdje, a imamo zaista velike turističke potencijale. Smatramo da će to doprinijeti i održivom povratku u Glamoč, a već sada vidimo koliko je pozitivne vibre proizvela ova zgrada. Mislim da će ovo biti temelj opstanka Bošnjaka u Glamoču. Prvi se put naše važne institucije pozicioniraju na jednom mjestu, možda i u najljepšoj zgradi u cijelom Glamoču. Smatramo da je ovo naše sidro”, kaže Kovačević.

Planirano je razvijanje turističke djelatnosti, u čemu će im znatno pomoći smještajni kapaciteti poslovno-edukativnog centra. “Smješteni smo na 1.000 metara nadmorske visine, što je idealno za odmor, posebno za srčane bolesnike. Možda kupimo nekoliko kvadova kako bismo obogatili ionako dobru ponudu. Imamo dva jezera i odlične planinarske i biciklističke staze, farme konja i tako dalje. Sve su to potencijali koji se trenutno ne koriste, a to je ono što danas turisti baš traže”, ističe Kovačević. On dodaje da su Bošnjaci u Glamoču prošli trnovit put od uništene infrastrukture do ovog veleljepnog objekta. Podsjeća da je ugovor o finansiranju s Unijom gradova i općina turskog svijeta potpisan 2017. godine, a izgradnja centra trajala je godinu i devet mjeseci.

PROJEKT KOJI JAČA CIJELO DRUŠTVO

Kulturno-edukativni centar najveći je i najznačajniji objekt izgrađen u posljednjih dvadeset pet godina na širem području Glamoča. Očekuje se da će u narednom periodu biti pokretač razvoja u tom dijelu Bosne i Hercegovine. Objekt su 28. jula svečano otvorili Husein-efendija Kavazović, reisul-ulema Islamske zajednice u BiH, Šefik Džaferović, član Predsjedništva BiH, Ugur Ibrahim Altay, predsjednik Unije gradova i općina turskog svijeta, Salem-efendija Dedović, muftija mostarski, profesor Fahri Solak, generalni sekretar Unije gradova i općina turskog svijeta, Arif Kovačević, predsjednik Medžlisa Islamske zajednice Glamoč, i Muhamed‑efendija Dragolovčanin, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Glamoč.

Ugur Ibrahim Altay, predsjednik Unije gradova i općina turskog svijeta, rekao je prilikom otvaranja da je sretan što može biti u Bosni i Hercegovini, koju jako cijeni i koja ima posebno mjesto u srcima svih prisutnih gostiju iz Turske.

Član Predsjedništva BiH Šefik Džaferović, inače sponzor kulturne manifestacije “Glamočko ljeto 2019.”, naglasio je da je ovo poseban trenutak za Bošnjake Glamoča, ali i za cijelu općinu. “Želim zahvaliti svim institucijama, pojedincima za izgradnju centra. Prijatelji iz Turske, Unije gradova i općina turskog svijeta, potvrdili su čvrsto prijateljstvo Turske i Bosne i Hercegovine i naših naroda. Posebno smo osjetljivi na naše povratnike i stoga posebno hvala što ste pomogli našim povratnicima. Projekt jasno i upečatljivo pokazuje da, kada zajednički djelujemo, možemo puno. Ovakvi objekti ne predstavljaju samo građevinske poduhvate nego jačaju cjelokupno društvo. On je od opće koristi za sve građane Glamoča”, rekao je Džaferović na ceremoniji svečanog otvorenja.

Kulturno-edukativni centar Glamoč sadrži moderne kapacitete koji će zadovoljiti niz potreba tamošnjeg stanovništva. “Ovi projekti predstavljaju pravi put podršci malim sredinama i povratničkim sredinama. Ako se budemo držali zajedno i stvarali pozitivnu klimu, čeka nas dobra budućnost, jer ova zemlja ima sjajne potencijale. Nužno je veće ulaganje u povratničke zajednice. Povratak je najbolji način borbe za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu. Stoga ćemo zagovarati što veći broj ovakvih projekata. Napredak neće donijeti boljitak ako je on samo u urbanim centrima, nego i u rubnim povratničkim zajednicama. Mjera standarda kako žive ljudi na krajevima zemlje treba biti pokazatelj svima”, kazao je Džaferović.

Ovom prilikom poručio je svima koji imaju dezintegrativne namjere na rušenju Bosne i Hercegovine da od toga odustanu, jer u tome nikada neće uspjeti. Bosna i Hercegovina je, rekao je Džaferović, zemlja koja nije tijesna i koja je za sve otvorena. A oni, naveo je, koji je pokušavaju uništiti nikada neće ostvariti svoje ciljeve.

NAJAVA SRETNIJIH VREMENA

Husein-efendija Kavazović, reisul-ulema Islamske zajednice u BiH, istaknuo je kako je ovo značajan vakufski objekt. “Bošnjaci i Turci susreli su se prije skoro 600 godina na bosanskom tlu. Prvi džemat koji je osnovan i od kada Islamska zajednica u BiH broji svoje vrijeme, vrijeme je Turhan Emin-begove džamije u Ustikolini. Od tada se priča jedna priča koja je zajednička. Zajedno su Bošnjaci i Turci gradili kulturu i civilizaciju koja je posebno prepoznatljiva na ovom evropskom tlu. Ta kultura i civilizacija nikada nije bila ona koja je druge uništavala, već ih je uključivala. To je njena posebnost. Svi bosanskohercegovački gradovi su po osmanskoj kulturi i tradiciji prepoznatljivi. Ono što bi bilo važno za nas kao muslimane jeste da vodimo računa o duhovnoj strani bića, kako nas je poslanik Muhammed i učio”, poručio je reisul-ulema Kavazović.

Kako naglašavaju stanovnici Glamoča i istaknuti predstavnici Bošnjaka ovog kraja, Kulturno‑edukativni centar unio je novu, pozitivnu energiju u njihove živote, te najavio sretnija vremena. “Ovo je najveći projekt nakon rata u Glamoču. On će služiti svim građanima Glamoča bez obzira na vjeru i naciju. Bit će to mjesto susreta i dogovora, dobre energije i prosperiteta. Objekt je izgrađen uz pomoć prijatelja iz Turske koji su i najveći donatori, a pomogle su i institucije države Bosne i Hercegovine i Rijaset Islamske zajednice u BiH. Glamoč se svrstava u red najnerazvijenijih općina i stoga je izgradnja ovog objekta od iznimne važnosti”, poručio je Kovačević.

Muhamed-efendija Dragolovčanin, glavni imam Medžlisa islamske zajednice Glamoč, također je govorio o značaju otvaranja Kulturno-edukativnog centra u Glamoču. “Pitaju nas odakle toliki elan i borba za Glamoč. Nama je Glamoč i glamočki toprak isto što i Sarajevo i sarajevski toprak, isto što i Mostar i mostarski toprak. Ovo nije samo komad zemlje. To je ideja koja će trajati do Sudnjeg dana. A, mi ćemo se, uz pomoć Allaha, dž. š., za nju boriti”, istaknuo je efendija Dragolovčanin.

U Kulturno-edukativnom centru bit će smještene i humanitarne organizacije. Predsjednik “Merhameta” Semir Zeljković smatra da je ovaj projekt neizrecivo važan za održivi povratak, ali i za aktivnosti “Merhameta”. “Rad općinske organizacije MDD ‘Merhamet’ Glamoč reaktiviran je 2016. godine, a teritorijalno pokriva područje općine Glamoč. Naše su aktivnosti, naravno, humanitarnog karaktera, u fokusu su nam najugroženije kategorije stanovništva. Cilj nam je da ‘Merhamet’ ima značajniju ulogu u društvenom životu, te smo i pokrenuli određene aktivnosti koje okupljaju sve slojeve društva”, kaže Zeljković.

Sead Kovačević, sekretar Medžlisa IZ Glamoč, tvrdi da ovaj projekt ne bi bio ostvariv bez pomoći Unije općina turskog svijeta, koja je osigurala glavnicu za realiziranje projekta. “Zahvalni smo tim ljudima što su prepoznali potrebu da ulože u jedan ovakav projekt. To su konkretne stvari koje zaista znače ljudima u Glamoču i koje nam ulijevaju nadu u sretniju budućnost. Stoga im se od srca zahvaljujem, kao i Vladi Federacije BiH. Mi smo mali medžlis i malo mjesto, ovo je za nas izuzetno važno”, poručuje Kovačević.

Britanski vojnik konačno odlučio progovoriti: Ne smijemo zaboraviti sva zla rata u Bosni nakon 25 godina

Bivši britanski vojnik Andrew Thomas (47) služio je u “užasavajućem ratu” u Bosni za kojeg tvrdi da je ovaj rat svjetska javnost zaboravila i za svoju misiju kaže da je bila “strašna”.

Thomas je služio u vojsci Velike Britanije od 1993. do 1999. godine.

Tokom služenja, Andrew je bio poslan u Bosnu i Hercegovinu u okviru drugog bataljona Kraljevske anglijske regimente koja je djelovala pri UNPROFOR-u i učestvovao je u misiji zaštite mira tokom sukoba Armije Republike Bosne i Hercegovine i snaga tzv. HVO-a.

Kako piše portal Gazette News, u misiji je proveo 7 mjeseci kojom koje je nadgledao prekid vatre, pratio je konvoje humanitarne pomoći, pružao je humanitarnu pomoć i hranu.

Tokom rata u BiH, koji je završio krajem 1995. godine, poginulo je 101.000 ljudi i oko 2 miliona je raseljeno, što predstavlja najgori rat u Europi još od Drugog svjetskog rata.

Sada, 25 godina kasnije, Andrew traži da se više priznaju i spominju oni koji su dali svoje živote u mirovnim misijama kako bi osigurali djelić normalnog života u sred haosa gdje su desetine hiljada ljudi ubijene ili su patili od užasnih događaja.

Andrew kaže da se danas rat u BiH slabo pominje.

“Znamo da je to bila propala misija, ali to ne znači da bismo trebali zaboraviti desetine hiljada onih koji su izgubili živote u ratu u BiH, ili su bili povrijeđeni kako fizički tako i mentalno uslijed rata”, rekao je Andrew.

“Rat u Bosni nije toliko poznat kao neki drugi ratovi, ali on je za mene jednako važan ako nije i važniji”, dodaje Andrew koji je otac dvoje djece.

Nakon Bosne i Hercegovine, služio je u Sjevernoj Irskoj 1996. i na Kipru 1998. godine.

Dodaje da mu je najteže bilo u Bosni i Hercegovini.

“Vidjeti uništavanje zgrada i kuća, vidjeti djecu bez ičega koja mole za hranu trajno mi se urezalo u sjećanje”, rekao je Andrew Thomas.

PROFESOR BUŠATLIĆ, OTVORENO: “Kurban-bajram prilika da ljudi žrtvuju egoizam – bolest civilizacije

Profesor islamske teologije Abdusamed Nasuf Bušatlić u intervjuu za Fenu naglašava kako je “Allah Uzvišeni taj dan nazvao ”Hadžul-ekber” – ”Najveći hadž”, jer većina hadžskih obreda izvršava se u danima Kurban-bajrama”

Za Kurban-bajram je vezano nekoliko islamskih dužnosti, a to su: obavljanje hadža i hadžskih obreda, učenje tekbira, klanjanje bajram-namaza i žrtvovanja kurbana.

Profesor Bušatlić pojašnjava da su te dužnosti prožete veličanstvenim idejama i idealima i dubokim smislom i svrhovitošću, a što je sve skupa oličeno u “tevhidu, u nepatvorenom monoteizmu i vjerovanju u Jednog i Jedinog Stvoritelja, Allaha, dž.š”.

Uoči Kurban-bajrama muslimani počinju učiti tekbire (arapski naziv za frazu Allahu ekber (arapski: الله أكبر; Allah je najveći) koji predstavljaju najavu Bajrama i upravo tekbirima, potvrđuju vjerovanje u Allaha, dž.š., i svi ibadeti (iskazivanje pokornosti Allahu), pa tako i oni bajramski, posvećeni su Allahu, dž.š.

– U noći, uoči Bajrama, muslimani čekaju zoru, pa onda radosni izlaze iz svojih kuća u novim i namirisanim odijelima na bajram-namaz, time, kazao je, potvrđujemo da svako naše veselje, slavlje i svečanost počinjemo namazom, dovom i zahvalom Allahu na uputi i svim drugim blagodatima – kazuje prof. Bušatlić.

Poslije klanjanja bajram-namaza, ispunjeni vjerom, srećom i duševnom smirenošću, muslimani se dostojanstveno vraćaju svojim kućama da upotpune svoju radost žrtvovanjem kurbana i prinošenjem žrtve uime Allaha.

Jedna od najvećih koristi i mudrosti Bajrama, ističe on, jeste spajanje muslimanskih srca, međusobno približavanje, pomirenje, opraštanje nanesenih uvreda i grešaka te jačanje bratske, islamske veze. Bajram je dan u kome se susreću snaga bogataša i slabost siromaha, i taj susret je sav u znaku ljubavi, samilosti, altruizma i solidarnosti

– Mogućnost islama da okupi ogroman broj ljudi u jednom trenutku na bajram-namazu, dokaz je da nas islam uvijek može okupiti na istini i oko istine i da može ujediniti naša srca – rekao je on.

Bajram je i dan djece i unošenja radosti u njihova srca i duše, kao i dan rodbine, čuvanja i obnavljanja rodbinskih veza, ali je Bajram i dan komšiluka i potvrda dobrih komšijskih odnosa, svejedno radilo se o komšijama muslimanima ili nemuslimanima, jer je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Ne vjeruje istinski u Allaha onaj od čijeg zla nisu sigurne njegove komšije.” (Buharija)

Stajanje na Arefatu, kao jedan od temelja hadža, je 9. zul-hidžeta, odnosno uoči Bajrama. To je dan, navodi profesor Bušatlić, koji je ispunjen Allahovom milošću prema iskrenim vjernicima, dan oprosta grijeha i oslobađanja od džehennemske vatre, dan koji najviše podsjeća na Sudnji dan i stajanje pred Allahom, dž.š.

Post na dan Arefata (za onoga ko nije na hadžu), briše grijehe za dvije godine.

Na Dan Arefata, po mišljenju mnogih islamskih učenjaka, objavljen je posljednji kur’anski ajet: ”Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.” (El-Ma’ida, 3.)

Govoreći o kurbanu, prof. Bušatlić je rekao da kurban, kao vjerska obaveza ima veliki značaj po islam i muslimane, a sastoji se u suštini prinošenja žrtve, prije nego u njenoj formi.

– Naime, svaka islamska dužnost, obaveza i obred ima svoju vanjsku i vidljivu formu, koju mi, vršeći dotičnu dužnost ispoljavamo, ali ona ima i svoju nutarnju stranu, svoju dušu koja je i pravi smisao i svrha koju svaki propis u sebi sadrži. Upravo ta nutarnja strana, to suštinsko značenje i smisao, jeste ono najvažnije u vjerskoj dužnosti, u svakom ibadetu, o čemu moramo voditi računa – istakao je profesor Bušatlić.

Žrtvovanje kurbana svake godine, dodao je, iznova nas podsjeća na kur’ansko kazivanje o Ibrahimovom, a.s., velikom iskušenju, ali i veličanstvenoj žrtvi uime Allaha.

– To je velika lekcija koju bi ogromna većina čovječanstva danas trebala naučiti i shvatiti. Ljudima je danas prijeko potrebno da ”zakolju” i žrtvuju egoizam koji je postao najveća i najopasnija bolest koja je pogodila savremenu civilizaciju čiji se trbuh i apetit enormno povećao na štetu njenog uma, srca, savjesti, osjećanja i morala – naglasio je Bušatlić.

Ljudi bi danas, dodao je, ukoliko žele sebi istinsku sreću, prosperitet i spas, morali naučiti žrtvovati svoje ”Ja” koje znači oholost i uobraženost, a koje se danas uzdiglo i proglasilo božanstvom koje želi da kontroliše sve živo, koje u svojim rukama želi imati vlast, moć, novac i medije, koje mrzi onoga ko ga savjetuje, bori se protiv onoga ko drugačije misli, ubija i kolje onoga ko mu se suprotstavi, koje voli samo onoga ko mu se munafički ulaguje, dodvorava i hvali njegovo mišljenje, koje se ponaša onako kako se ponašao faraon.

Profesor Bušatlić naglašava da nas Ibrahimova žrtva, kao i kurban općenito, uče kako žrtvovati i pobijediti subjektivnost i lični interes, a oživjeti i afirmirati duh zajednice i džemata, bez kojeg život nema smisla i bez kojeg muslimanima nema opstanka.

– Nema ništa bolje od toga da budeš donosilac sreće drugim ljudima, da budeš lijek za brigu, da budeš onaj koji će ublažiti ljudima tugu i pomoći im da odagnaju zle slutnje i misli zbog teškog životnog stanja – zaključio je profesor islamske teologije Abdusamed Nasuf Bušatlić u intervjuu za Fenu uz podsjećanje na riječi Allahova Poslanika, s.a.v.s., ”Allahu su najdraža djela: unijeti radost u srce vjernika ili otkloniti od njega tugu ili otplatiti njegov dug ili ga nahraniti.” (El-Bejheki).

Recent Posts