Kako kolega Andrej Nikolaidis lijepo objasni, “to ti je kad sa petokrakom na čelu ratuješ za ciljeve četničkog pokreta, koje je u spisu “Homogena Srbija” 1941. definisao Stevan Moljević“
Piše: Dragan BURSAĆ (CdM)
“U kino-dvorani koja nosi ime po ubijenom partizanskom narodnom heroju Nikoli Đurkoviću, prikazuje se film u kome su ubice- četnici koji su igrali “krvavo kolo“ nad njegovim mrtvim tijelom prikazani kao “dobri momci“. Možete li vi to pojmiti?“
A nije da je ovo tek novinarska hiperbola, jer je zazivanje “krvavog kola“ počelo još u novembru 2020. godine na petokraki spomenika na Podima, na mjestu gdje su ubijeni partizanski heroji, kad je osvanula poruka „Krvavo se kolo sprema“. Rečeno učinjeno-krvavo kolo se vrati na mjesto zločina. Kažem, ovaj putu pobjedonosno na velikom platnu.“
Šta ti je uslovni refleks srpskog sveta-kad u Beogradu osvane muzej posvećen Draži Mihailoviću, dok se iz Prijepolja čuje da je muzej Boška Buhe otišao na bubanj, to se odmah javlja neko četniče iz Crne Gore da pokaže kako se u “Južnoj Republici Srpkoj“ može još grđe.
Jer što je četnički muzej beogradski za “Krvavo kolo 2” rijaliti koji se odigrao juče u Kotoru kad je prikazan četnički film u dvorani koja nosi ime po partizanskom heroju?
Ali prije same priče, otkud ta normalizacija četništva? Kako je ona uopšte postala moguća? I na koncu, kako je dovedena u javni diskurs, kao poželjna?
Kako kolega Andrej Nikolaidis lijepo objasni, “to ti je kad sa petokrakom na čelu ratuješ za ciljeve četničkog pokreta, koje je u spisu “Homogena Srbija” 1941. definisao Stevan Moljević“
Jednom riječju četništvo je postalo sinomim ne za fašizam, nego za antifašizam, a onda ga je samo korak dijelio od ulaska u “bolje gradske kuće“.
Pa je ona strašna crno-bijela fotografija iz Drugog svjetskog rata na kojoj se vide četnici kako igraju nekakvo kolo oko hrpe odjeće postavljene u sredini zapravo čitana kao-antifašisti igraju nekakvo kolce.
Krvavo kolo 1
I nema veze što su na fotografiji prikazani četnici koji igraju “krvavo kolo“ oko okrvavljene odjeće tek ubijenih partizana Nikole Đurkovića, Sava Ilića, Stjepa Šarenca i Daša Pavičića jer su četnici u preumljenom svijetu postali antifašisti, a partizani tek “banda crvena“.
Za one koji ne znaju, u subotu 21. januara 1943. italijanski fašisti, četnici i članovi takozvanog antikomunističkog bataljona „Orjen“ nakon što su opkolili i ubili narodne heroje Nikolu Đurkovića, Sava Ilića i prvoborce Stjepa Šarenca i Daša Pavičića, njihova su tijela prvo donijeli na trg u Herceg Novom, skinuli sa njih odjeću i zaigrali strašno, đavolje kolo koje je krišom ovjekovječio lokalni fotograf…
A nije da je ovo tek novinarska hiperbola, jer je zazivanje “krvavog kola“ počelo još u novembru 2020. godine na petokraki spomenika na Podima, na mjestu gdje su ubijeni partizanski heroji, osvanula poruka „Krvavo se kolo sprema“.
Rečeno učinjeno-krvavo kolo se vrati na mjesto zločina. Kažem, ovaj putu pobjedonosno na velikom platnu.
No, ponavljam, nema mjesta zgražavanju i licemjerju, ako znamo da je u susjednoj Srbiji kanonizovan u i svece uznesen naci-vladika Nikolaj Velimirović, ljubitelj Adolfa Hitlera i ako znamo da je pop Maca, skraćeno od Macola koji je ubijao nejač po Crnoj Gori jer nisu bili na stani četnika postao svetac i ako znamo da je Draža Mihailović Reahablitovani dobio Muzej, a da je partizan, bombaš, heroj Boko Buha protjeran iz muzeja.
Kad ovako posložimo stvari, zapravo najlogičnije što se moglo desiti u ovako premjuljenoj Crnoj Gori jeste premijera četničkog filma u dvorani koja nosi ime četničke žrtve.
Samo me sramota iskrenog Kotora i svih Bokelja koji gledaju ovo zlo. Imaju li snage da mu se odupru ili će ćutološki da promatraju što će dalje biti?
A ja ću vam kazati što će dalje biti: I kotorska i sve druge dvorane nakon ove sramote mogu birati koje će četničko ime ponijeti-od Draže, preko popa Mace, do Kalabića, Drenovića, Rokvića, ima ih nije da ih nema.
Ali sve to neđe odozgore gleda narodni heroj Nikola Đurković i sve mi se čini da će njegova biti zadnja.