Koliko je danas ljudi koji žive sudbinom kakva je ona Ibrahima Demirovića iz okoline Sarajeva? Nekadašnji borac Armije RBiH danas je živi gorkim životom, prepunim tuge, bola, suza.
On se iz Bratunca, početkom agresije na BiH kada su neprijatelji zauzetli Bratunac, sa tadašnjim stanovništvom zaputio put Srebrenice. Među prvima se odazvao u odbranu domovine.
Njegovi saborici i svi oni koji su poznavali ovog čovjeka u vrijeme agresije na BiH kažu da mu je život drugih ljudi bio važniji nego njegov vlastiti. Pamte ga i najmlađi, pamte ga i djeca, a pamte ga i saborci. A taj, kako kaže Mirsad njegov saborac, te nikad ne bi ostavio pa čak i po cijenu njegovog života.
Padom Srebrenice Ibrahim je među prvima probio liniju prema Baljkovici kako bi civilno stanovništvo, žene, djecu, starce i sve one koji su pokušali spasiti svoj život, preveo na slobodnu teritoriju.
Demirović je danas RVI i demobilisani borac ARBiH. Ima jedino boračko primanje, supruga prima socijalnu pomoć. Ukupno dobivaju oko 400 KM. To je nedovoljno.
Ibrahim je teško bolestan. On danas teško može da priča i da se kreće. Njegova supruga je u još gorem stanju. Ona, nažalost, boluje od karcinoma. Nepokretna je i prikovana za krevet.
Ibrahim, iako i sam u teškom stanju, jedini se brine o njoj. Žive u okolini Sarajeva. Podstanari su. Nemaju svoj smještaj.
-Kada je pala Srebrenica, tražili smo put slobode. Došao je UNPROFOR i uzeo nam oružje. Onda smo preko šume tražili spas. Kada smo prešli Baljkovicu sačekao nas je Naser (Naser Orić op.a.) – jedva izgovara Ibrahim.
Mirsad je ponosan što poznaje čovjeka kao što je Ibrahim.
-Na Ibrahima si uvijek mogao računati. Ne bi te ostavio po cijenu svog života. Nekoliko puta je ranjavan. Radi se o jednom borcu koji nije puno razmišljao akciju ili ne. U njemu vidim u njemu osobu na koju se uvijek može računati. Kada sam ga vidio na Narodnoj kuhinji, duša me zaboljela. Jedan borac koji je preživio u genocid, da dođe u situaciju da se hrani u Narodnoj kuhinji. I puno je boraca nažalost poput Ibrahima. Živi u jednoj prostoriji gdje kuha, i gdje spava – nastavlja Mirsad u našoj emisiji „Ispuni mi želju“.
-On je socijalni slučaj kojem treba smještaj. Mala primanja koja ima mora potrošiti za liječenje svoje, i svoje supruge. Nije prevelika kirija, ali kada čovjek nema dovoljna primanja, to je previše. Organizovali smo se pa mu kupili malo ogrjeva. Nema uslova za normalan život – nastavlja Mirsad u našoj emisiji.
Ibrahim nastavlja… Iscrpljen je….
-A, gazdarica i gazda su dobri prema meni. Moja žena ima rak. Ostranili su joj desnu dojku, a ja sam RVI 40 posto pa mi na reviziji skinuli na 20 posto. Dobivam naknadu za demobilisane borce 235 KM i 40 KM jer sam RVI. Supruga na ime tuđe njege dobiva 160 KM. To je sve. Pomogne mi Mirsad najviše. Nigdje ne bih došao da nije njega bilo – jedva nastavlja Ibrahim.
Teška, pretužna priča Ibrahima Demirovića i našu Merimu Gosto Pašalić ostavila je bez teksta. Usred emisije znajući ko je Ibrahim, kako se srcem borio za Bosnu i Hercegovinu, i kako sada živi – Merima nije mogla kontrolisati emocije. Nastao je muk. Zaplakala je ona, baš kao i Ibrahivom saborac Mirsad koji je s njim došaou naš studio.